10. Rad i radništvo

Plan 21 kreirali su stručnjaci, a nadopunili građani.

Pred Vama se nalazi Plan 21 poboljšan u skladu s komentarima i prijedlozima građana primljenima tijekom posljednja dva mjeseca.
Promjene su unesene dodavanjem i izbacivanjem teksta.

Dosadašnji proces tranzicije Hrvatske obilježila je stihija kapitalizma koji je nastao diobom postojećih dobara, a ne stvaranjem novih. Obilježila ga je nesmiljena utrka za zaradom i brzim bogaćenjem te obespravljenost širokih društvenih slojeva. Takav tijek hrvatske tranzicije valja prekinuti. Hrvatskoj ne treba divlji kapitalizam. Naša koalicija prihvaća i podupire tržišnu ekonomiju, ali ne i tržišno društvo. Hrvatskoj treba socijalno-odgovorno društvo, društvo u kojem radnik nije roba i u kojem su rad i solidarnost visoko na ljestvici društvenih vrijednosti. Treba nam društvo u kojem dominiraju socijalna solidarnost, osjećaj da svatko pridonosi zajedničkom naporu za opće dobro, ograničenje socijalne i ekonomske nejednakosti, spolna ravnopravnost i jednaki ishodi, zaštita ranjivih članova društva i suradnja socijalnih partnera. Takvo društvo mi ćemo i graditi. 

Globalizacija, koja je nezaustavljiv proces, ima svoje dobre i loše strane. Svjedočimo tako globaliziranju tržišta i cijene kapitala, ali ne i globaliziranju solidarnosti i cijene rada. Želimo da Hrvatska bude aktivan činitelj procesa globalizacije kako bi iskoristila njezin razvojni potencijal za dobrobit Hrvatske, ali i izbjegla opasnosti koje taj proces nosi za identitet i ravnopravnost malih naroda, pojedinaca i ekonomski ovisnih grupa, posebno radništva. Nema globalnog zahtjeva koji ćemo prihvatiti na štetu onih koji u Hrvatskoj žive od svoga rada.

Promjene koje globalizacija unosi u svijet rada donose potrebu novoga određenja socijalne države i radništva. Suvremeno radništvo danas čine svi koji žive od svoga rada: radnici u proizvodnji i uslužnim djelatnostima, stručnjaci, znanstvenici, nastavnici, obrtnici, državni službenici i namještenici, svi koji su samozaposleni. Svi ti radnici traže: kvalitetno radno mjesto, sigurnost i dostojanstvo rada, primjerenu plaću, socijalnu zaštitu i zaštitu svojih radnih prava. Zahtjev je jasan –  poštena plaća za pošteni rad – i mi ćemo to i ostvariti.

Najveća povreda prava radnika je nezaposlenost. Stoga država radniku mora osigurati sigurnost rada. To je moguće gospodarskim razvojem i novim radnim mjestima. Ponovno ćemo aktivirati mjere aktivne politike zapošljavanja. Uz to, cjeloživotnim učenjem radniku treba omogućiti da se prilagođava potrebama tržišta rada i tehnološkom razvoju te da jača svoju kompetentnost. U vremenu u kojem ne radi, radnik mora imati socijalnu sigurnost povezanu s mogućnošću stjecanja nove kvalifikacije. Mi ćemo to i omogućiti.

Hrvatski radnik ima pravo na posao dostojan čovjeka. Prihvaćamo činjenicu da tržišna konkurencija i razvoj novih tehnologija nameću fleksibilizaciju rada, ali istovremeno inzistiramo na sigurnosti rada, na mogućnosti novoga zaposlenja. Tražimo kvalitetna radna mjesta na kojima se vodi briga o zdravlju i dobrobiti radnika, razvija vještina, unapređuje radna okolina i poslovna organizacija te uspostavlja ravnoteža između poslovnog i privatnog života. Tako se postiže komplementarnost interesa poslodavaca i radnika u kojoj zaštita prava radnika, njihovo kvalitetno radno okruženje, pridonosi razvoju i konkurentnosti. Mi ćemo to i postići.

Samo visoki gospodarski rast omogućuje visoku razinu prava radnika. Zato je za jačanje položaja radnika, svih onih koji žive od svoga rad, kao i ranjivih članova društva, važno ostvarivati visoku stopu gospodarskoga rasta. Ali još je važnije novostvorenu vrijednost usmjeriti prema obrazovanju, zdravlju, mirovinama i kvalitetnoj proizvodnji. Tako ćemo postići i naše glavne ciljeve – obrazovanje, zdravlje, socijalnu sigurnost i posao za sve.

Prava radnika u teoriji drastično se razlikuju od prava u stvarnosti. Razina radničkih prava osigurana Ustavom i zakonima relativno je visoka. No, prevelik je ponor između proklamiranih prava i njihova ostvarivanja. Ne može se govoriti o ravnopravnosti ako žene u prosjeku zarađuju 18% manje od muškaraca za rad jednake vrijednosti. To se mora promijeniti. Teško je govoriti o Hrvatskoj kao o pravnoj i socijalnoj državi ako ona prava deklarira, ali njihovo provođenje ne osigurava. A prava radnika se ignoriraju i krše bez sankcija za prekršitelje i bez zaštite oštećenih radnika. Mi ćemo ta prava i provesti.

Pravna država mora biti učinkovit jamac zaštite prava radnika. Zauzimamo se za promjenu stanju u kojem dobro sročen zakon u praksi ne pruža odgovarajuću zaštitu radnika i svakodnevno dovodi do grubog kršenja radničkih prava nezakonitim otkazima, uskraćivanjem plaće, poreza i doprinosa, neplaćanjem prekovremenoga rada, rada blagdanom i nedjeljom, radom na crno. U takvim radnim uvjetima stradava zdravlje radnika, vlada neravnopravnost i diskriminacija po spolnoj, dobnoj, nacionalnoj i bilo kojoj drugoj osnovi. Sigurnost radnika i radničkih prava jamčit će: pravedni zakoni, brzo pravosuđe, specijalizirani radni sudovi, neovisna i učinkovita inspekcija rada, besplatna pravna pomoć radnicima, sindikalna podrška radniku te strogo kažnjavanje onih koji svjesno i sustavno krše radnička prava. 

Radnička participacija i suodlučivanje, kao oblik partnerstva rada i kapitala, jamči pravičnost uzajamnih odnosa, socijalni dijalog, sigurnost rada i motivaciju za rad. Zauzimamo se za nove forme radničke participacije i njihovo ozakonjenje, vodeći se iskustvima zemalja koje su na tom planu postigle najviše. Potreba za pravednošću, socijalnom solidarnošću i dijalogom, radničkom participacijom i sindikalnim djelovanjem ostaje trajna. Pravo suodlučivanja, sindikalnoga i poslodavačkog organiziranja, pravo na štrajk, pravo kolektivnog pregovaranja i ugovaranja, osiguravanje socijalnoga minimuma dohotka, pravo na sigurne uvjete rada i zdravo radno okruženje, pravo na profesionalni razvoj i obrazovanje na radu, pravo na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje povezano s radom, sastavni su dijelovi našega odnosa prema radničkim pravima. Uz ta se prava veže i pravo jednakoga postupanja prema osobama različitog spola, odnosno zabrana diskriminacije i uznemiravanja ranjivih skupina po bilo kojoj osnovi.

Trend fleksibilizacije radnih odnosa bit će povezan sa sigurnošću radnog mjesta kao prava na rad. Činjenica da se radni odnosi reformiraju i mijenjaju može značiti mijenjanje određenih prava, no nikako neće doći u pitanje osnova same zaštite koja se pruža radnim odnosom. Pravo na kolektivno pregovaranje, kao i pravo na brzi postupak zaštite pred nacionalnim pravosuđem, te postupci mirenja i arbitraže uklopit će se u područje radnog zakonodavstva. Snažno će se afirmirati mehanizmi sudjelovanja radnika u odlučivanju razmjenom obavijesti, savjetovanja i suodlučivanja. Radnim zakonodavstvom potaknut će se razvoj radničkih vijeća, skupova radnika i predstavnika radnika u nadzornim odborima.

Mi polazimo od stajališta da je veću fleksibilnost na tržištu rada, kao poticaj bržega i lakšega uključivanja nezaposlenih na tržište rada, moguće implementirati samo uz istodobno osiguranje visoke razine zaposlivosti i sigurnosti radnika za vrijeme traženja posla, u skladu sa suvremenim načelom tzv. fleksigurnosti. Naše poimanje fleksigurnosti zaposlivosti uključuje višu razinu ulaganja u aktivne mjere zapošljavanja, višu stopu sudjelovanja radnika u cjeloživotnom učenju, odgovarajući sustav naknada u HZZZ-u u slučaju nezaposlenosti u vrijeme traženja posla, povezan sa sustavom obveznih prekvalifikacija, razvijen sustav socijalne sigurnosti, a ne samo umjereniju zakonsku zaštitu zaposlenja. To se posebno odnosi na vrijeme krize. Za razliku od aktualne vlade koja je u jeku krize skratila primanje naknade za nezaposlene, mi držimo da je potrebno učiniti upravo suprotno – produljiti trajanje naknade za vrijeme nezaposlenosti u slučaju posebne skupine nezaposlenih, koji su bez radnog mjesta ostali ne svojom voljom i izravno pod utjecajem krize.

U krizi se najprije i najlakše otpuštaju žene. One su, poznato je, manje plaćene i rade na nesigurnijim radnim mjestima. No, kad žena izgubi radno mjesto, posebno ako je u teško zaposlivoj dobnoj skupini, teško je bez državne potpore očekivati njezino skoro ponovno ekonomsko osamostaljenje. Zato treba ulagati u programe aktivnog zapošljavanja i socijalne usluge u najširem smislu te prekvalifikaciju, doškolovanje i cjeloživotno obrazovanje, kako bi žene ostvarile ravnopravnost na tržištu rada.

Naša koalicija pojačat će brigu za otvaranje novih radnih mjesta, odgovornost za veću zaposlenost i pomoć radnicima na tržištu rada. Nužna je prenamjena Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje iz posrednika na tržištu rada u središnju državnu agenciju za politiku zapošljavanja i prilagodbu radnika koji traži posao. To je mjesto susretanja obrazovnog sustava, poslodavaca, radnika, lokalnih i regionalnih razvojnih inicijativa. Ova je institucija osobito dužna pomagati posebno osjetljivoj kategoriji radnika da se zaposle (mladi, žene, invalidi, starije i slabije obrazovani radnici). Isto tako, treba osnovati posebnu znanstvenu instituciju za rad koja će analizirati promjene u svijetu rada, otkrivati relevantne činjenice i plasirati ih donositeljima političkih i zakonodavnih odluka te pratiti njihov učinak.

Zaštita zdravlja radnika pretpostavka je humanoga radnog procesa. Osim za osiguranje općega učinkovitog zdravstvenog standarda za sve, zauzimamo se za posebne mjere u zaštiti zdravlja radnika – osnivanje Fonda za zaštitu zdravlja na radu, jačanje inspekcije zaštite na radu, vraćanje prava invalidima rada i njihovo izjednačavanje s drugima, proširenje zakonske zaštite na radu i na atipične oblike rada. Sustav zdravstvenoga, kao i mirovinskoga osiguranja, te osiguranja od posebnog rizika vezanog za rad, ključni su dijelovi socijalne sigurnosti radnika.

Hrvatskoj je potreban brži razvoj socijalnoga dijaloga i socijalnoga partnerstva. To je uvjet ne samo gospodarskoga rasta, nego i razvitka cijeloga društva. Treba više istinskoga partnerstva, suradnje u edukaciji i uspostavi povjerenja među socijalnim partnerima te stvaranja klime koja će kolektivne pregovore učiniti nezaobilaznim za reguliranje odnosa radnika i poslodavaca.  Zauzimamo se za više bipartitnog dijaloga u korist rada i radnika te poduzetništva, a manje države i njezina arbitriranja.

Usklađenost obiteljskoga i profesionalnoga života dio je našega pristupa radu. Ta je zadaća novi dio Europskoga socijalnoga programa i, između ostalog, znači brigu o djeci, pogodnosti dopusta za oba spola, fleksibilna radna mjesta i financijske pogodnosti za zaposlene roditelje te brojne druge mjere koje doprinose kvaliteti života. Socijalno odgovornoga društva nema bez uravnoteženoga sudjelovanja muškaraca i žena u svijetu rada i u obiteljskom životu. Žena mora imati ravnopravnije uvjete pristupa i sudjelovanja na tržištu rada, muškarac treba više participirati u obiteljskom životu. Usklađenost obiteljskoga i profesionalnoga života pretpostavka je ostvarivanja jednakih mogućnosti žena i muškaraca na tržištu rada. To nije samo socijalna, nego i ekonomska kategorija. Uravnoteženo sudjelovanje žena i muškaraca u radnom svijetu i u obiteljskom životu temelji se na novom dogovoru o raspodjeli obveza poput brige o kućanstvu, brige o djeci i starijim osobama u obitelji, ali i uspostavi i unapređenju javno financiranih s time povezanih usluga, koje uključuju i prednosti rodiljnoga odnosno roditeljskoga dopusta, kao i lepezu naknada nezaposlenim roditeljima. Mi ćemo se za to zauzimati.

Ostvarivanje bolje brige i zaštite rada i radničkih prava unaprijedit ćemo drukčijim i samostalnijim institucionalnim rješenjima u ustroju i djelovanju Vlade i nadležnih državnih institucija.