Znamo kako ćemo
Student sam agronomije, 1 godina magisterija, smjer agrobiznis i ruralni razvitak.
Pročitao sam vaš pojednostavljeni Plan 21 i zanima me nekoliko stvari:
1. Kako konkretno mislite iskoristiti i uopće dobiti poticajna sredstva iz fondova Europske unije? Možete li mi navesti jedan takav projekt u području ruralnog razvitka, a da je u skladu sa održivim razvojem, za koji uopće postoji šansa, dakle samo šansa da će se dobiti poticajna sredstva?
Kako mislite kontrolirati ta ista poticajna sredstva?
Do sada je 90%, a vjerojatno sam i malo rekao, poticajnih sredstava bačeno u vjetar.
2. Kažete, citiram: "Dodatne napore uložit ćemo u 'ozelenjavanje' industrije, poljoprivrede, turizma i prometa, te u uvođenje reda i objektivnosti u procese izrade i ocjene studija utjecaja na okoliš" - Ne znam tko vam je ovo pisao, no tko god da je ne poznaje prilike u Hrvatskoj.
Vaš plan 21 je 5 minutni seminarski rad studenta koji se zadovoljava prolazom na komisijskom ispitu. Možda bi se mladi intelektualci i više pozabavili Hrvatskom, kada bi vidjeli plan na kojem ne piše "treba se, trudit ćemo se, nastojat ćemo"itd., nego KONKRETNO: Novac iz fondova EU iskoristit će se (sad ću malo karikirat) za poticanje agroturizma u Lici na imanjima koja ispunjavaju te i te uvjete.
Iskren da Vam budem, ne mislim odvajat više od ovih 10 minuta svojeg slobodnog vremena na istraživanje koliko gluposti piše u ovom Planu 21.
Ne mislite li da biste trebali znati što možemo, trebamo i kako poticati?
U krajnjoj liniji drago mi je da je netko shvatio da e Hrvatska kratkoročna budućnost jedino i isključivo turizam.
U svezi toga zanima me samo kratko jedna stvar:
O kakvim strukturnim promjenama u turizmu pričate?
Koje su to promjene koje će podići konkurentski kapacitet i sposobnost za proizvodnju dodane vrijednosti?
Vidite li što me zapravo muči kad kažem da pišete "treba se i mora se"?
Svi znamo da se treba i mora, no KAKO ćete to napraviti?
Hvala na vremenu.
Srdačan pozdrav,
U korištenju sredstava iz fondova EU ima nekoliko razina problema: od nedovoljnog znanja i upućenosti potencijalnih korisnika na koji način napisati i prijaviti projekt; zastoja u realizaciji projekata za koja su dogovorena sredstva zbog nepripremljenosti domaće komponente ili neosiguranih domaćih sredstava za realizaciju projekata; do nedovoljne ažurnosti i upućenosti birokracije. Slijedom detekcije navedenih problema krenut će se s rješavanjem istih, a jedan od koraka bit će i restrukturiranje SAFU (Središnje agencije za financiranje i ulaganje).
Poticajna sredstva iz fondova Europske unije nije lako, a ni jednostavno dobiti. To potvrđuje činjenica da se za potrebe ruralnog razvitka, kao i obnovljivih izvora energije moglo i moralo daleko više napraviti. Kako bi povukli što više sredstava, a ravnajući se prije svega državama koje su proces integracije u EU već prošli, potrebno je angažirati što više školovanih stručnjaka za prijavu projekata. Oni moraju biti na raspolaganju korisnicima projekata ruralnog razvoja, jer poljoprivrednici uglavnom nemaju iskustva u pisanju projektnih prijava i pomoć ime više nego potrebna. Naravno, potrebno je uklanjanje što više administrativnih barijera, kako bi se određene predradnje za prijavu projekata bile brze i učinkovite
(dobivanje dozvola i slično). SDP će svakako voditi brigu oko usmjeravanja što više projekata u ruralni razvitak, a prvenstveno poljoprivrednu proizvodnju. Ruralni
razvitak kroz održivu poljoprivrednu proizvodnju vidimo kao vrlo perspektivnu granu, jer ima potencijala donositi udio u BDP-u jednak kao i turizam (kao što je bilo prije Domovinskog rata). Smatramo da je integracija domaće poljoprivredne proizvodnje i plasman naših poljoprivrednih, pogotovo ekoloških, proizvoda kroz turizam od krucijalne važnosti i jedan je od temelja našeg ruralnog razvoja. Tu se
odlično uklapa i prerada poljoprivrednih proizvoda na obiteljskim gospodarstvima jer plasman takvih ekoloških prerađevina (pogotovo kroz turizam) stvaranje dodane vrijednosti osnovnom proizvodu, čiji plasman bez prerade zasigurno ne bi bio toliko profitabilan. Što se tiče kontrole poticajnih sredstava, to je točno propisano od strane EU i sve će biti pod njihovom paskom, tako da ništa neće (niti ne može) biti bačeno u "vjetar".
Drugo, temeljem politike EU, od 2013. godine sva industrija koja se sada kolokvijalno naziva "crna", mora započeti prelazak u "zelenu" industriju. Dakle, kada se govori o ozelenjivanju industrije, govori se o održivoj industriji, koja ima zadatak određenu proizvodnju napraviti što učinkovitiju bez zadiranja u okoliš. Iz tog razloga, kada se govori o Hrvatskoj, to znači da do 2020. godine moramo proizvesti najmanje 20% energije iz obnovljivih izvora, smanjiti potrošnju energije za 20% i povećati njezinu učinkovitost za daljnjih 20%, uz korištenje biogoriva
u prometu u iznosu od 10%. Smatramo da upravo iz tih obaveza proizlazi velika šansa hrvatske poljoprivredne (a i šumarske) proizvodnje, ponajviše kroz proizvodnju biomase i biogoriva. Takav oblik poljoprivredne proizvodnje je potrebno organizirati prvenstveno na poljoprivredno nepogodnim tlima za proizvodnju hrane, kojih po nekim procjenama ima gotovo 800.000 ha i čine golem neiskorišten potencijal. Takvom organizacijom uopće nećemo zadirati u proizvodnju hrane, već ćemo naprotiv, omogućiti poljoprivrednicima da otvore nove grane "zelene" proizvodnje. Sve prethodno navedeno su samo primjeri kako se mogu razvijati ruralni krajevi, pogotovo u Lici koju spominjete u svom pismu jednako za proizvodnju hrane kao i za proizvodnju "zelene" energije.
Nadalje, svjesni smo činjenice da je poljoprivreda veliki zagađivač okoliša, pogotovo u stočarskoj proizvodnji. Smatramo da se kroz strukturne fondove EU može riješiti problem zbrinjavanja različitih ostataka poljoprivredne proizvodnje, uz neposrednu dobit kroz proizvodnju električne i toplinske energije. To nam je u krajnjoj liniji i obaveza koju moramo poštovati ulaskom u EU.
Žao nam je što smatrate da je naš Plan 21 "glupost", jer takvi planovi i programi služe kao okosnice za argumentiranu raspravu za boljitak naše države.