Zaštita radničkih prava, a ne zlouporaba

Radnici su toliko zaštićeni Zakonom o Radu, kolektivnim ugovorima i sindikatom, da je GOTOVO NEMOGUĆE OTPUSTITI LOŠEG RADNIKA!

S naglaskom na 'lošeg'. Poslodavac se boji zaposliti radnika jer kad ga jednom zaposli neće ga se više moći rješiti. Živimo u dobu kad je nepredvidljivost prihoda vrlo velika i mora se inzistirati na fleksibilnosti poslovanja (i fleksibilnosti kretanja radne snage) ako želimo biti imalo konkurentni Europi.

Taj problem provlači se i kroz školstvo (pogotovo visoko) gdje loši profesori, koji nimalo ne pridonose društvu znanja kakvo bi Hrvatska željela postati, ostaju u školama i fakultetima do penzije. Znaju da im je posao siguran i ne trude se čak ni biti korektni i dati onaj minimum. Ne samo da vrlo brzo postaju nekompetenti za prenos znanja mladim generacijama nego i djeluju nemotivirajuće i frustrirajuće prema njima.

Poštovani,

Prava radnika „na papiru“ drastično se razlikuju od prava u stvarnosti. Razina radničkih prava osigurana Ustavom i zakonima relativno je visoka, no preveliki je ponor između proklamiranih prava i njihovoga ostvarivanja.

Činjenica je da se pojedinci mogu i sakriti iza određenih prava i koristiti ih kao pokriće za svoj nesavjestan odnos prema poslu, no smatramo kako to ipak nije poprimilo takve dimenzije da bi se temeljem toga smanjivala razina radničkih prava. Dakle, protivimo se zlouporabi prava, ali smatramo da je daleko veći broj radnika zakinut za svoja prava nego što je poslodavaca oštećeno zbog postojećih prava radnika na zaštitu.