Zakonsko uređenje ovršnog postupka

Ovršni zakon je vrlo jasan da se ne može plijeniti ovršenikova zarada preko iznosa od 1/3. Međutim, banke i druge financijske institucije u ugovorima o kreditu imaju tipsku odredbu po kojoj obvezuju ovršenika na pristanak pljenidbe ukupnih primanja. Stoga će biti potrebno posebno naglasiti u ovršnom zakonu da je takva odredba kongentne naravi i da se ne može mijenjati niti suglasnošću volja. Na taj način banke preuzimaju rizik naplate kredita što je i pravedno s obzirom da stiču neograničenu dobit, a ograničeno odgovaraju. Na ovakav način, svojom protuzakonitom praksom svaljuju vlastiti rizik na državu, jer ljudi koji ostaju bez posla bez svoje krivnje upadaju u ralje bezočne pljenidbe njihove cjelokupne imovine i kucaju na vrata socijalnih službi. Također treba ukinuti i fiducij kao jednu nemoralnu instituciju po kojoj banka ostaje vlasnikom nekretnine i u slučaju ako dužnik ostane dužan banci i minorni iznos. Socijalni aspekt mora biti vidljiv i osjetan u svakom zakonu, a pogotovo u onima koji uređuju ovrhu.