Zahvaljujemo na svim Vašim prijedlozima

Umjesto pitanja šaljem Vam malo poduže pismo

Vrlo poštovani i cjenjeni SDP-eovci!

S izuzetnim i dužnim poštovanjem, dopustite mi slobodu svojih misli, da kao simpatizer SDP i agronom po struci, predložim neka svoja razmišljanja koja bi Vam mogla biti od koristi u ovoj predizbornoj kampanji ili poslije izborne pobjede, a pri tome uvažavajući i cjeneći sve ono što ste napisali u svom „Planu 21“.

Za ovu prigodu, želim istaknuti nekoliko konkretnih tema (sadržaja) koja bi Vam možda, mogla biti od pomoći u ostvarenju Vaših zacrtanih ciljeve i sa sigurnošću lako provediva u praksi bez ikakvih bolnih rezova, neke odmah nakon preuzimanju vlasti, a druge do kraja mandata.

Po mom skromnom mišljenju, Vaša Vlada, uz „Plan 21“, trebala bi se između ostalog usmjeriti na pet projekata koji bi mogli utjecati na brži oporavak hrvatskog gospodarstva i punjenje Državnog proračuna.

A. Poljoprivreda (nadzor rada na crno, samodostatnost hrane i proizvodnja mesa na pašnjacima)
B. Turizam (cijeli Svijet na hrvatskim otocima),
C. Obnovljivi izvori energije – ubrzaniji tempo izgradnje;
D. Ubrzaniji razvoj poduzetništva i manjih tvornica
E. Manje promjene u preustroju Vlade


A.1. Za kontrolu i nadzor rada na crno i prodaju poljoprivrednih proizvoda, ovlastiti jedinice lokalne samouprave, umjesto inspekcijskih službi države

Svi dosadašnji pokušaji kroz 20 godina, ove pa i Vaše (naše) Vlade nisu dali nikavih rezultata iako se nagađa ili čak tvrdi da se u ovoj sferi okreće oko 12 mlr. kuna, što je gotovo vrijednost planiranog proračunskog manjka za 2011. godinu (nažalost bit će 20 mlr.).

Da bi se ovaj novac stavio u legalnu funkciju, kontrolu zapošljavanja na crno, treba spustiti na razinu lokalnih Samouprava (općine i manji gradove), umjesto da taj posao obavljaju državne ili Županijske inspekcije. Jasno je pri tome, da bi Vlada nekim svojim aktom (Zakonom, Uredbom, Pravilnikom, Odlukom i sl.), trebala o tome odlučiti.. Ovaj prijedlog temelji se na činjenicama da jedinice lokalne Samoupravu, najbolje poznaju svoje prilike o navedenom problemu.

Za veće gradove, gdje se uglavnom na crno obavljaju obrtnički poslovi, ove „male inspekcije“, trebali bi djelovati na razini gradskih četvrti, odnosno mjesnih odbora. Za turistička naselja, dosadašnji mehanizam kontrole trebalo bi unaprijediti, jer su se okolnosti promjenile (veći broj objekata i ležaja). Ovdje treba dodati i privatne stanove koji se iznajmljuju na crno bez plaćanja poreza.

Da ovaj prijedlog ima apsolutno opravdanje, pokazuje svakodnevna praksa. Sve Općine imaju zaposlenu osobu u funkciji komunalnog redara i njegova je dužnost da brine o urednosti naselja; kao što je košnja trave ispred obiteljskih kuća, čišćenje snijega s nogostupa, odstranjenje raznih otpadih materijala i sl. Međutim apsurdno je da taj isti „inspektor“, kada se gradi nova kuća ili nešto dograđuje, nadzire, kontrolira i kažnjava vlasnika, zato što je istovario šljunak, pjesak ili građu na javnoj površini, a kada na tom istom gradilištu zatekne 2, 3, 5 ili 10 radika zaposlenih na crno i ne primjećije. Jasno je da tu on ne može ništa, jer nema ovlasti za takvu kontrolu. Komunalni redari vrlo dobro su upućeni da u njegovoj Općini radi desetak obrta i da je samo jedan ili dva registrirana ( rade legalno). On bi jako dobro mogao obaviti i ovaj posao.

Nadalje, nedopustivo je da jedno Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo ima 5, 10, 20 ili čak 50 ha vinograda, voćnjaka ili povrtnjaka (radno intezivne proizvodnje) i da to sve obrađuju i održavaju sami, bez pomoći dodatnih radnika. Slično ili isto je i u ratarskoj i.stočarskoj proizvodnji s većim brojem hektara ili stočnog fonda.

Za Vašu potpunu informaciju, kalkulacija troškova jabuka za 1 ha površine, u jednoj vegetacijskoj godini, pokazje da se utroši 640 sati rada pri čemu berba nosi više od 70%. Kod vinograda je to 420 sati

Za ostvarenje ovog cilja, Vlada treba utvrditi optimalne (realne) doprinosa na plaće za radnike koji će raditi kod svojih poslodavaca. Doprinosi na plaće tih sezonskih radnika obračunavaju se različito po zemljama u EU, ali za naše prilike najrealnije bi bilo primjeniti Mađarski model koji u poljoprivredi obračunava 14,3% (dnevna neto plaća 3.000 ft + 500 ft doprinosi) ili Francuska 22,2% (1 sat rada 7€ + 2€ doprinosi).

Treba ovdje istaći još jedan problem a odnosi se prodaju poljoprivrednih proizvoda. na kučnom pragu. Kako rješiti tu prodaju na crno. Npr. jedno OPG koje proizvode 50000 litara vina (10 ha) s cijenom od samo 14 kn/lit, trebaolo bi platiti 161.000 PDV. Dobro bi bilo da plati barem ¼ tog iznosa. U isto vrijeme taj isti proizvođač koristi povrat PDV na sve ulazne račune i državne poticaje (ranije i za kapitalna ulaganja). Trebalo bi dobro razmisliti da se odmah nakon izbora, učini ozbiljna kontrola svih poticaja za podizanje višegodišnji nasada, te kapitalnih ulaganja u poljoprivredi, jer su se ta sredstva vrlo često koristila za kupovinu skupocjenih automobila, vikendica, čamaca i sl., umjesto onoga za čega su bila namjenjena, a krediti se nisu mogli vraćati. Nije rjetkost da su mnogi višegodišnji nasadi, jednostavno nestali jer ih je „pojeo“ korov. Dobro je da je Poljoprivredna komora pokrenila izradu Pravilnika o dopunskom zanimanju u OPG.

Ovim promjenama, u odnosu na dosadašnji način postupanja, moguće je da ostane isti broj Općina i gradova i time ste zapravo, dali odgovor na pitanje, zašto ne treba mjenjati njihov broj.

Molimo Vas da oprostite na malo dužem elaboriranju ovog prijedloga.

No ipak, ovdje se postavlja pitanje, što će radit državna ili Županijska inspekcija, kada taj dio posla preuzmu općine i gradovi. Oni će imati više vremena da nadziru i kontroliraju drugi dio novca u približno istom iznosu (oko 12 mlr.), a ostvaruje se korupcijom ili mitom kroz javne ponude državnih tvrtki i većih privatnih korporacija. Imat će puno vremena za rigoroznije kontrole.

A.2. Program samodostatnosti 24 poljoprivredna proizvoda

Prema jednoj Studiji iz 2004. godine u čijoj izradi je sudjelovalo desetak ekperata, u proračunu potrošnje hrane za jedan Grad u Slavoniji, obuhvaćena su 24 poljoprivredna proizvoda. Izračuni u toj Studiji su pokazali su da su zadovoljena četiri. Zato i ne čudi, što je Hrvatska u 2010. godini, uvezla hrane za 2,5 a izvezla 1,5 milijadu $. Za usporedbu, nama susjedna država Srbija je u 2010. godini izvezla poljoprivrednih proizvoda u vrijednosti 2,5 milijarde, a uvezla samo 1,3 milijarde (suficit 1,2 milijarde $). Samo na izvozu malina u 2011. godini (do sada), ostvarila je prihod veći od 104 milijuna €.

Takovu Studiju trebalo bi učiniti za cijelu Hrvatsku. Da bi bila u skladu s „Planom 21“, moglo bi to biti i 21 proizvod umjesto 24.

Ovaj plan ne bi imao smisla ako ga ne bi pratio aukcijski otkup i prodaja uz obveza velikih trgovačkih lanaca da eventalni višak tih proizvoda izvezu (uskoro smo članica EU) i to onaj dio koji oni uvezu. Država bi i dalje trebala podržavati snažan razvoj velikih poljoprivrednih i trgovačkih kompanija, ali one moraju da budu odgovorne prema kooperantima, malim poljoprivrednim proizvođačima. Bez takve odgovornosti, one bi trebale izgubiti potpore koje danas imaju. Ako jedan trgovački lanac u stranoj državi može izgraditi i organizirati otkup poljoprivrednih proizvoda (ovih dana je to učinjeno u jednoj nama bliskoj državi), onda je red da se to provede i u Hrvatskoj. Ljubazno Vas molim da prihvatite, da u ovim razmatranjima je zenemarena tržišna konkurentnost, ali i to je provedivo u dogovoru s proizvođačima.

I na kraju ove priče o Programu samodostatnosti, otkupu i prodaji poljoprivrednih proizvoda (sirovih ili dorađenih), proučimo i slijedimo primjer daleke Australije i bliže Nizozemske.

A.3. Iskoristiti goleme pašnjačke i livadne površine u brdsko planinskom području za proizvodnju janjećeg i kozijeg mesa za zemlje Arapskog poluotoka i Srednjeg Istoka

Prema statističkim podacima Državnog zavoda za statistiku (2009.), Hrvatska od ukupno 1,299.582 ha poljoprivrednih površina, travnjacima, pašnjacima i livadama pripada 26,4% ili 343.090 ha. Glavnina ovih površina nalazi se u u brsko planinskim područjima Like, Gorskog kotara i Banovine. Sve te površine danas se koriste sporadično i bez nekog ozbiljnijeg plana.

Budući je to uglavnom državno zemljište, trabalo bi ozbiljno razmišljati da se te površine daju u koncesiju na rok od 99 godina zemljama Arapskog poluotoka i bliskog Istoka koje bi u kratkom vremenu mogle organizirati proizvodnju ovčijeg (janjećeg) i kozijeg (jarećeg) mesa, koristeći pri tome svoja financijska sredstva za izgradnu staja, nabavku matičnog stada i infra strukture.

Na svim travnjačkim i livadnim površinama danas Hrvatska proizvodi neošto manje od milijun tona sijena (Statistički ljtopis RH (2009. str. 257). S minimalnim unapređenjem tehnologije (agrotehničkih mjera) i uključujući ovaj prostor u aktivnu funkciju korištenja, ova proizvodnja se može povećati najmanje pet puta i to i bez ijedne kune uloženih vlastitih sredstava. Potrebno je samo animirati ovaj svijet čije je tržište trajno gladno za ovom vrstom mesa. Evo posla (lobiranja) za naše ambasade u tim zemljama

Od kocesije u Državni proračun mogu se svake godine sliti značajna financijska sredstva i zaposliti veći broj ljudi (pastira) na tom području. Također je to prilika da se taj prostor pretvori u neki vid nomadskog turiza čiji se začeci javljaju na području Gradova Velika Gorica, Karlovac i Općina Kamanje, gdje je predstavljen Projek „NOMADSKI TURIZAM“ koji bi se financirao iz predpristupnog fondova INTERREG. Projekt obuhvaća razvijanje postaja za autodomove, odnosno turističke automobile s
kućicom kakvih je u zemljama EU već, oko tri tisuće.

B.1. Turizam (Cijeli Svijet na Hrvatskim otocima)

Uz sve mjere unapređenja turizma koje je provodila ova Vlada i koje su dale određeni pomak (u broju gostiju), očito nisu dostatne jer nema financijskih pomaka. Ono šro je predviđeno Vašim „Planom 21“ pod točkom 5. pasos 6. upravo je u skladu s onim što želim predložiti. Ideju koju iznosim, možda zvuči utopistički i antidržavni, ali Vam i pored toga predlažem da je analizirate i razmotrite u svim njenim aspektima, vodeći računa o njenoj osjetljivosti.
Po uzoru na državu Ujedinjeni arapski emirati (1971. godine ujedinjeno 6 emirta), Emirat Dubai koji ima površinu 3.885 km2 i 1,422. 000 stanovnika u prošlosti je živio od ribolova i lova na školjkaše. Situacija se drastično promijenila pronalaskom nafte. Znajući da rezerve nafte neće trajati vječno, emir Rashid bin saeed Al Maktoumr, šeik Dubaija došao je na ideju kako Dubai učiniti bogatim i poslije nestanka naftnih rezervi. Počeo je sa planovima za razvoj najvećeg svjetskog turističkog mjesta. Ogroman novac, dobijan od nafte, potrošen je na naglu izgradnju ovog grada. Veliki broj Indijaca i Pakistanaca je došao u ovaj grad, da rade kao fizički radnici na ogromnim građevinskim radovima.To je dalo mogućnosti i ovom gradu kao i cijelom Emiratu da brzo napreduje.
U početku su građevine bile nešto skromnije da bi se 1990-ih godine počeli graditi objekti koji se mogu nazvati svjetskim čudima. Tako je prije nekoliko mjeseci završena gradnja poluotoka u obliku palme (jedra) i otok koji svojim oblikom predstavlja cijelu površinu Zemaljske kugle – sa svih pet Kontinenata. Jedna od takvih građevina je hotel Buraj Al Arab („Toranj Arapa“), koji je službeno najveći i najviši hotel na svijetu (neki tvde drugi), i ujedno jedini hotel sa 7 zvjezdica. Za nastali poluotok i otok s pravom se može reći da su to „robe proizvedene ljudskom rukom“
Potpuno je jasno da Hrvatska nema ni nafte, ni šeika, a ni novaca, ali zato je Hrvatska zemlja s 698 otoka, 389 otočića i 78 hridi. Njih 47 je naseljeno s 121.606 stanovnika i još 31 nenastanjeni otok, čija površina prelazi 1 km2, a čak 524 otoka je s površinom do 1 km2.
Za razliku od Dubaja, naši otoci su nastali darom prirode i Bog nam ih je poklonio. Na nama je, da se to bogastvo iskoristi. Kako?
Svijet na popisu ima 195 država i još 11 država s 42 trajno naseljena vanjska teritorija pa ih je ukupno 236. Svakoj od tih država svijeta, neka „pripadne“ po jedan otok, pa će se time na jednom malom prostoru naći cijeli svijet. Kada se kaže „pripadne“, onda to podrazumjeva da svaka država dobije pravo uživanja tog otoka uz kocesijsku naknadu za razdoblje od npr. 99 godina, uz mogućnost produženja.
Na svakom od tih otoka koje će Hrvatska dodjeliti državi kandidatkinji po raspisanom međunardnom natječaju, ulazi u poslovni posjed, po kriterijima koje će utvrditi davatelj koncesije tj. država Hrvatska. Nekoliko je globalnih uvjeta (u ovom trenu sam se sjetio) koje svaka država mora ispuniti da se očuva čistoće mora i samog otoka:
 kako će se koristiti otok (gradnju turističkih objekata i sadržaja, može obavljati samo država, koja dobije otok na korištenje, nikako privatna osoba, a treba biti koncipirana povjesnom tracijom i arhitektonskim specifičnostima svake države;
 da uredno plaća dogovorenu visinu koncesije uz mogućnost njene promjene
 u pravilu koristeći turistički prostor, da zapošljavaju hrvatske djelatnike;
 da otok ostaje trajno ekološka zona (u slučaju gradnje kolovoza isključiti upotrebu konvenciolanih goriva);
 ograničiti broj građevina i marina, zavisno od veličine države i površine otoka;
 zabraniti gradnju mostova koji bi povezivali otoke;
 pročišćavanje i recikliranje svih oblika otpada bez ostatka;
 korištenje samo solarnu enrgiju da se očuva trajno sadašnji vizualni izgled otoka (dakle ,bez vjeroelktrana);
 da svi turisti svijeta koje godišnji odmor koriste u Hrvatskoj, mogu posjećivati i koristiti usluge izgrađenih turističkih objekata na otocima, odnosno „mini država svijeta“;
 Iz podjele otoka isključiti kompleks nacionalnih parkova (Brijuni, Kornati i Mljet) i parkove prirode (Lastovsko otočje):
 treba pravno urediti da i nakon ulaska Hrvatske u EU, ovaj dio Hrvatske zemlje se ne može nikome prodati, pa time svi otoci ostaju Hrvatskoj, kao trajno nacionalno blago i vlasništvo.
Sa sigurnošću, može se ustvrditi da će ovaj „Svijet u malom“, biti bez granica, osim što će graničiti s jednom jedinom državom, hrvatskim dijelom Jadranskog mora. To će biti Svijet trajnog mira (bez ratova), životom u slozi s punim užitkom u svakom pogledu. Zar to nebi bilo divno, a za nas dobrano isplativo promotivno i financijski?
Za ovo što se predlaže, moram priznati da pišem u strahu, ali imajući u vidu koliko je ova naša država Hrvatska zadužena, koliko je razvojno spora i koliko je nezaposlenih, onda u tome nalazim hrabrosti i opravdanja da iznesem ova svoja futuristička razmišljanje. Puno vam hvala na razumjevanju.
C.1. Proizvodnja obnovljivih izvora energije
Kada je u pitanju proizvodnja i potrošnja enrgije, Hrvatska je još uvijek u položaju da energiju proizvodi ispod (ugljen, nafta, plin i uran) i iznad zemlje (voda)“. Ostali izvori iznad zemlje su zanemarivi (sunce, vjetar i otpad – kućni, vrtni, komunalni).

Dobro je koristiti i otpade, kao gorivo u proizvodnji energije, ali nedopustivo je da se na prostorima Slavonije i Baranje, planiraju graditi elektrane koje bi kao pogonsko gorivo koristile pšeničnu slamu. Takva elektrana kapaciteta 50 MW/h, godišnje treba 100.000 tona slame, što odgovara površini 50000 ha (prinos slame 2 t/ha). U planu je gradnje tri takve elektrane, što praktično znači, ogoliti 150.000 ha oranica bez organske tvari koja će se spaliti svake godine. Tužno je i to da su u tijeku intezivne pripreme za gradnju još tri manje elektrane u Županji (Vrbanja) i Orahovici (Općine Crnac i Zdenci), snage jedan MW/h (gorivo - kultivirana biljna masa)

Agronomska struka (Ministarstvo poljoprivrede), mora zaustaviti svaki oblik takve gradnje.

U modi je i gradnja kuća od slame žitarica (prvi pokušaji u okolici Karlovca). I takve gradnje, prema mom mišljenju treba zaustaviti jer višegodišnja znanstvena istraživanja, signifikantno dokazuju da svi oraganski ostaci ostavljeni ili dodani tlu (40 t/ha), svake treće godine povećavaju brojnost mikroornanizama za najmanje jedan stupanj u odnosu na golo tlo. Zato naš slogan kada je u pitanju energija, treba glasiti.

„Energiju proizvodimo ispod i iznad zemlje, a tlo zaštitimo i čuvajmo, jer valja na njemu proizvoditi hranu i trajno živjeti“.

Dakle, sva naša usmjerenja kada je u pitanju proizvodnja energije, trebaju ići u pravcu iskorištenja vode, sunca, vjetra i već spomenutog bio otpada (ponavljam: kućni, vrtni i komunalni).

Možemo biti mirni spokojni i živjeti bez straha da neće biti energije, jer dokazane i potencijalne zalihe energenata u svijetu su još uvijek golemi; ugljen 41 *(93), nafta 64 i plin 67 (138) godina.
Izvor podatka: XVII. Energetski forum Zagreb 2008. (prof. dr. sc. Josip Sečen)
*brojevi u zagradama odnose se na potencijalne zalihe energenata

Iako sam svjestan da pojednostavljujem problem energije, ali kada se ima u vidu da enerija sunca koristimo svega 1-2% i da tu energiju 99% iskorištava biljni pokrov, tada agronomska i šumarska struka ima puno pravo biti vezana za to naše Sunce jer godišnje u Slavoniji sunce sija više od 1800 sati a u Dalmaciji, 1000 sati više. Upravo zbog ovih činjenica, mi agronomi i šumari, odnosno Ministarstvo poljoprivrede, trebaju snažnije podržati gradnju solarnih i vjetroelektrana.


D.1. Ubrzaniji razvoj malog i srednjeg poduzetništva i manjih tvornica

Vaša je Vlada s koalicijskim partnerima, čim je došla na vlast 3. sječnja 2000. godine, u poglavlju pod br. 6.11, definirala dugoročni cilj razvoja države Hrvatske. U njemu između ostalog piše:

„Strateški dokument kojim je definiran dugoročni cilj razvoja malog gospodarstva u Republici Hrvatskoj je Program razvoja malog gospodarstva 2001.–2004. koji je prihvaćen na tematskoj sjednici Vlade RH u lipnju 2001. godine. Odlučnost da se malom gospodarstvu u vođenju gospodarske politike dade poseban značaj potvrđena je donošenjem Zakona o poticanju razvoja malog gospodarstva u ožujku 2002. godine. Usvojenim Zakonom, propisana je obveza Vlade da donese novi program razvoja malog gospodarstva. Trenutačno je u završnoj fazi izrade Program razvoja malog gospodarstva 2003.–2006. godine.

Ovim programom razrađeni su pojedinačni programi poticajnih mjera koje će koordinirati Ministarstvo za obrt, malo i srednje poduzetništvo kao centralna državna organizacija odgovorna za razradu i provedbu programa“. Nažalost, ovaj program nije mogao biti realiziran jer je došlo do promjene vlasti 2004 godine.

Vašem tadašnjem programu nema se što dodati. Treba ga provesti, a to će biti puno lakše, negoli prije 10 godina jer su nam na raspolaganju fondovi EU (samo za poljoprivredu i ruralni razvoj godišnje 840 milijuna €) a i Banke imaju više novca. Kako iskoristiti ta sredstva a da ostanu neiskorištena, što se dogodilo ovoj Vladi?
Hrvatska trenutno ima 326 poduzetničkih zona koje se prostiru na površini većoj od *200.000 ha, čija vrijednost prelazi milijardu kuna.. U te zone do sada je uloženo 675 milijuna kuna bespovratnih potpora. Rečeno je to na nedovno održanom XV. Nacionalno savjetovanje o gospodarstvu i poduzetništvu (Šibenik, 27.- 28.05.2011.).

*Čini mi se da je gosp. Đ. Popijač dodao jednu nulu, jer prema ovom podatku svaka zona ima površinu 61 ha (realnije je 6,1 ha)

Bilo bi dobro znati koliko je danas aktivnih tvrtki ili obrta u tim zonama, jer je veliki broj zona gdje su izgrađeni samo pristupni putovi, a da ne radi niti jedan pogon. Ako je i izgrađen građevinski dio objekta, oni zjape prazani (bez ugrađenih strojeva i opreme). Ova analiza će Vam biti potrebna čim stupite na vlast. Bojim se da ćete se razočarati stanjem. Neka Vam to bude poticaj da te poluizgrađene Zone, što prije dovršite, popunite novim pogonima i zaposlite nove ljude.

Kod definiranja razvoja gospodarstva, želim ipak istaknuti nešto što će Vam se učiniti staromodnim - obzirom na moje godine (73), pa mi se može i oprostiti.

U ovom trenutku dok je na Burzi rada oko 300.000 nezaposlenih, Hrvatskoj ne trebaju velike industrijske investicije koje će se bazirati na visokosofisticiranoj i robotiziranoj tehnologiji (iznimku bi činile crne i prljave industrije). Ovih dana u našoj neposrednoj blizini, otvoren je jedan takav osrednji pogon koji nije primio ni jednog novozaposlenog djelatnika, a ivesticija je vrijedna 20 milijuna €.

Ili druga krajnost, nije dobro da se rade „nove“ tvornice s odbačenom opremom. Tako je u Baranji izgrađena Tvornica škroba u koju je uloženo 50 milijuna €, a da nikada nije proradila jer je su u nju ugrađeni strojevi i oprema jedne Škrobare iz Nizozemske koja je zbog zastarjele tehnologije prestala s radom.

U isto vrijeme imali smo gotovu Predinvisticijska studija za gradnju nove Škrobare koju je promoviralo Ministarstvo poljoprivrede i deklarativno podržalo. Ovu investiciju tebao je pratiti Institut za škrob iz Danske koji je pronašao investitora i Banku koja bi pratila gradnju ove Tvornice. Nažalost i ovdje je lokalna politika (HDZ) bila jača od struke.

Niti u jednom i drugom slučaju, Hrvatska nije imala baš neku korist. Zašto?

Nadam se da ova moja razmišljanja (za prvi slučaj), nećete povezati s Ludističkim pokretom u Engleskoj (Johan Lud, 1811. – 1816.) kada su radnici, strojeve smatrali krivcima za masovnu nezaposlenost, pa su ih uništavali, rušili tvorničke zgrade i plavili skladišta.

Cilj ubrzanijeg razvoja malog i srednjeg poduzetništa u konačnici treba biti, vratiti i oživiti srednju klasu društva koje više nema. Ako godišnja stopa rasta svih zaposlenih bude rasla po stopi od samo 3%, to će biti golemi uspjeh ove Vlade. Iskreno Vam to želim, jer ostvarenjem ciljeva koje ste zadali u „Planu 21“ uz stalnu njegovu dopunu, ne morate brinuti o rezultatima Izbora za novi mandat (2015-2019. god.). Time ćete moći obećati biračima da je Vaš konačni cilj vratiti srednju klasu i eliminatiti siromaštvo koje se danas procjenjuje na četvt milijuna građana.

E.1. Manje promjene u preustroju Vlade

Ovo poglavlje je zadnje u pismu kojeg ću Vam poslati, a u Vašem „Planu 21“ je na 20. i 21 mjestu. Želim predložiti slijedeće.

Uz sva Ministarstva koja će se ustrojiti u novoj Vladi, predlažem da se oformi jedno sasvim novo Ministarstvo, recimo npr. Ministarstvo za istraživanje, razvoj i investicije (možda čak dodati i marketing)). Zašto bi bilo dobro imati takvo Ministarstvo? Više je razloga za to, a istaknut ću samo neke..

Ovo Ministarsvo bi moglo funkcionirati bez utjecaja politike. Jedino mjesto koje će trebati imati političku funkciju je ministar. Sva ostala radna mjesta trebaju se popuniti najkvalitetnijim – vrhunskim kreativnim kadarom kojeg Hrvatska ima u izobilju, a slabo se koristi.

Iz samog imena da se zaključiti da ovo Ministarstvo treba imati tri (čak 4) Odjela i to:
Istraživanje, Razvoj, Investicije (Marketing)
U ovom odjelu Istraživanje treba se naći svo hrvatsko znanje – reprezentacija uma i pameti po uzoru na naše reprezentacije sporta. Što to znači?
Sva znanstvena i stručna istraživanja koja se provode na fakultetima, dvaput ili jedanput godišnje šalju se Ministarstvu znanostiti. Bilo bi dobro znati, koliko gospodarstvo i poduzetništvo RH koristi te znanstve spoznaje, jer rezultati tih istraživanja malo dolaze do njih, više se prezentiraju na Kongresima, Simpozijima i Savjerovanjima.
Slično je s inovacijama i patetentima. Hrvatska je prva zemlja u svijetu po broju patenata. Gdje završavaju ti patenti? Završavaju u hrvatskom Zavodu za intelektualno vlasništvo i patente, da bi se u njihovu uredu zaštitilo autorsko pravo vlasnika izuma. Istina u postupku zaštite patenta, obveza je Zavoda da nakon prijave patenta postaje dostupna javnosti i to je sve. U pravilu, sve ostalo vrijeme, obično 10 ili 20 godina, patent je zamrznut i neupotrebljiv jer pojedinac obično nema novac da ga valorizira, a Država, odnosno Zavod ga ne potiče. Ovo novo Ministarstvo ima načina da u kontaktu s praksom, valorizira dio tih patenata, pogotovo ako su potpomognuti financijskim sredstvima. Upravo, iz ovih razloga, ovom Zavodu je mjesto u tom novom Ministarstvu a ne u Ministarstvu Državne Uprave.
S druge pak strane institucije koje se same financiraju kao npr. Poljoprivredni instituti za svako svoje istraživanje imaju praktičnu primjenu, jer su stvorili nove kultivare koji su uvijek bolji od prethodnih. Vjerujem da postoji određena sličnost i kod ostalih instituta
U Hrvatskoj danas djeluju 22. razvojne agencije, 32 poduzetnička inkubatora, više od 40 poduzetničkih centara koji pružaju podršku obrtnicima i poduzetnicima. Svaka od ovih institucija djeluje samostalno bez koordinacije s jednog mjesta. To mjesto treba biti također novo Ministarstvo. Tada se ne bi događalo da se neki pogoni dupliraju i brzo zatvaraju. Zašto je npr. zatvorena sušara povrća u Vrpolju.
Sigurno je da Hrvatska ima još raznih Zavoda, Agencija i sl. Ustanova, kojima bi mjesto trebalo biti u novom Ministarstvu i na taj način da praksa (poduzetnici) imaju koristi od njih. Ne bih htio dalje elaborirati ovu moju zamisao, iznosim Vam je kao ideju za daljnje razmišljanje i elaboriranje.
U odjelu razvoj, trebaju se naći stručni ljudi od struke i prakse koji će za odabrane inovativne ideje znati pomoći zainteresiranim investitorima da što lakše realiziraju svoje projekte kroz olakšano dobivanje potrebite dokumentacije i pripomoći u izradi idejnog i glavnog projekta. Možda bi se u ovom Odjelu trebao naći pododjel Marketing koji treba ocjeniti isplativovt investcije. Ovaj Odjel treba biti u stalno sprezi s Ministarstvom gospodarstva i poduzetništva.
U odjelu investicija, trebalo bi Bankama unaprijed prijaviti planirane investicije, kako bi one bile spremne što prije odobriti tražene kredite.
I na samom kraju, kada je u pitanju rad Vlade, po mom skromnom mišljenj, želim primjetiti da bi svako Ministarstvo trebalo imati uz ministra i njegovog zamjenika. Po meni državni tajnici su višak, jer uz njih djeluju načelnici odjela koji u pravilu čine Kolegij Ministarstva. Osobno ne znam koliki je broj državnih tajnika, a čini mi se da nije mali. Za njhovo eventualno novo zaposlenje izvan Ministarstva neće biti problem, jer oni imaju odgovor na svako pitanje postavljeno u Saboru ili TV.
Dali znate, da glsnogovornik Vlade, samo je jedanput govorio javno i zbog toga kažnjen da se više nikada ne obraća javnosti. Nemojte da Vaš glasnogovornik izgubi dar govora. Nemojte slijediti praksu uvijek nasmijane J. Kosor.
Po mom mišljenj trebalo bi razmisliti da se pri ovom Ministarstvu formira Savjet glasača (birača) čiji bi zadatak bio da se omogući građanima da sudjeluju u Vlasti dajući svoje prijedloge, prosleđujući ih ovom Ministarstvu. Možda će neki od prijedloga (kao što sam i ja učinio) biti od koristi.

Ne znam dali znate da na hrvatskom radiju u vremenu emitiranja reklama postoji emisija „Gospodarska minuta hrvatsko radija“. Zar gospodarstvo ne zaslužuje više? Trebate se založiti da kod programskog vijeća RTV inzistirate da gospodarstvo bude zastupljeno barem toliko, koliko „Pola ure kulture“ i to svakodnevno u najgledanijem terminu. Uostalom svi mi živimo od gospdarstva i poduzetništva.

Ovo moje pismo pisao sam u jednom dahu, tako da baš nisam puno pazio na izražavanje, gramatičke greške. Pisao sam ga, malo u prvom licu jednine, malo u prvom licu nožine, pa se zbog toga želim ispričati.
Hvala što ćete pročitati ovo moje pismo uz ispriku što je malo poduže. Srdačno Vas pozdravljam uz želju da Vaša i naša pobjeda bude veličanstvena. Iskrene čestitke.
Zaključujući, želim se i predstaviti.
Za Vas sam Drago Dropulić, dr. sc. agr., prije podne radno aktivni vrtni umirovljenik, rano poslije podne čitač novina, kasno poslije podne rad na računalu i navečer gledatelj TV. Tel. 031 730-501
Za širu javnost sam ANONIMUS!
U Knežvim Vinogradima, 04. 11. 2011. godine

P,S. prof. dr. sc. Ljubo Jurčić je prava osoba za Novo mimistarstvo jer će znati izvrsno koordinirati rad navedenih i nenavedenih institucija, kao i Ministarstva koja će biti vezana na njega.
Da vam se prigovara na formiranje još jednog Ministarstva, Ministarstvo poljoprivrede i turizma mogu ići zajedno, jer bi na taj način najbolje spojili zeleno-plavu crtu.
Još jednom, samo naprijed, pobjeda je naša i to uvjerljivo i na duži rok!