Zahvaljujemo na prijedlozima vezanim uz plaće za javni sektor

Zbog čega se plaće u javnom sektoru ne bi stjecale po dva osnova:
1) Plaća solidarnosti koju diktira socijalni minimum i za sve djelatnike je ista. Visinu određuje vlada na temeljima pregovora sa sindikatima i poslodavacima.
2) Plaća ovisna o složenosti posla (koeficijent složenosti posla koji je ovisan o stručnosti, riziku i odgovornosti). Koeficijent složenosti posla donosi struka. Važno je napomenuti da se tim koeficijentom ne množi plaća solidarnosti, niti taj koeficijent ima ikakve veze sa solidarnom plaćom. Zbog toga se koeficijentom složenosti posla može gradirati posao koeficijentom 1 do 50 ili 100.

Prvi dio plaće (plaća solidarnosti) fiksni je trošak u proračunu države ili lokalne uprave).
Drugi dio plaće (plaća po složenosti posla) kojoj koeficijent označava broj bodova za izračun plaće po tom osnovu.

Vrijednost boda za izračun plaće po složenosti posla se izračunava na slijedeći način:
- Od ukupne mase u proračunu predviđenih sredstava za plaće oduzmu se ukupna potrebna sredstva za sve solidarne plaće. Taj preostali iznos se podijeli sa zbrojem bodova svih zaposlenih. Na taj način dobije se vrijednost boda, a množenjem koeficijenta složenosti s vrijednosti boda dobije se plaća po tom osnovu.

Na ovaj način u plaće unosimo socijalno/liberalnu komponentu kojoj je osnovna odlika da u krizi smanjuje razlike u plaćama, a u vrijeme razvoja povećava razlike u plaćama.

Promjena koeficijenata nikad ne bi utjecala na probijanje proračuna za plaće.

Socijalna prava, privilegirana prava također vezati koeficijentima (bodovima), a ne fiksnim iznosima kako bi država samo vršila preraspodjelu sredstava za socijalu koja ima na raspolaganju, a svaki od korisnika će dobiti svoj udio.