Za koga besplatan studij?
Osim toga, kako može 200 milijuna kuna godišnje za besplatan studij biti takav silan problem da se ovakvi karijeristi nalaze prozvanim "rješavati" ih ovakvim bolesnim idejama. 200 milijuna kuna je samo participacija države u kreditima za 1337 stanova po ovom zadnjem HDZ-ovom programu poticaja za rješavanje stambenog pitanja.
Smatramo da redoviti studenti (naime oni koji redovito obavljaju svoje studentske obaveze) na javnim sveučilištima ne trebaju plaćati nikakve školarine, što sada nije slučaj. Troškove njihovog studiranja treba snositi država.
Za neredovite postoje brojna rješenja, od kojih je g. Flego spominjao dva. Jedno je da neredoviti studenti participiraju u troškovima studija, npr. proporcionalno svojoj neredovitosti. Drugo je da studenti imaju pravo besplatno studirati i ako 'padnu' jedan ili dva semestra, prema dogovoru s akademskom zajednicom. Ni jedno od tih rješenja nije ni jedino, ni konačno, i o njima treba raspravljati tokom proljeća. Svako od tih rješenja ima i prednosti, i nedostatke.
Prednost prvoga je tzv. čista situacija - 'padneš' pa plaćaš, prema dogovorenim stopama. Nedostatak tog rješenja je počesta nemogućnost da roditelji ne mogu snositi dodatne troškove studiranja pa studenti odustaju od daljnjeg obrazovanja.
Prednost drugog modela je ukidanje 'komercijalizacije studiranja' no država nije u stanju u nedogled snositi troškove neredovitih studenata pa duljinu prava studiranja treba ograničiti. Još jedna prednost tog modela je da slabije stojeći studenti mogu nastaviti studij nakon djelomičnog neuspjeha bez dodatnih financijskih opterećenja. Hoće li biti dopušteno produljenje studija od jednog semestra ili dva, ovisi o dogovoru s akademskom zajednicom.
Odlučite sami da li je socijalno pravednije da se neredovitima naplaćuje školarina pa dio studenata mora otpasti, ili da im se produlji mogućnost bez-školarinskog studiranja za 16% ili 33% regularnog trajanja studija.
Svo vrijeme ističemo da ne želimo da sfera politike samostalno donosi odluke o obrazovanju i znanosti, već da se kanimo dogovarati sa zainteresiranima. Stoga, ni jedna od spomenutih mogućnosti nije konačna. Njihova kombinacija je također moguća a otvoreni smo i za neko treće rješenje.
Svjesni smo nesuvremenosti našeg obrazovnog sustava a promjene koje predlažemo nazvali smo promjenom paradigme hrvatskog obrazovanja. Ta promjena obuhvaća sadržaj, obim i metodu poučavanja. Pozivamo vas da u javnoj raspravi o prijedlogu nove hrvatske škole, kada rasprava bude otvorena, iznesete svoje primjedbe.
U našim prijedlozima služili smo se dobrim praksama odgojno-obrazovnih sustava u svijetu, posebice u Europskoj Uniji, i smatramo da im trebamo težiti.