Uvođenje instituta punog radnog staža

TKO KOGA???

Poštovani,
učiteljica sam razredne nastave. Tijekom svoga rada često izlazimo iz prostora škola, na izvanučioničku nastavu, u posjet muzejima, kinu...
S obzirom da je preda mnom još više od desetak godina rada, već sam se počela pribojavati.
Naime, ako doživim, u šezdeset i nekoj godini, pred penziju, tko će koga voditi preko pješačkog prijelaza: ja- bakica njih ili oni mene? Plaši me i sama pomisao da u toj dobi vodim skoro trideset živahnih klinaca po gradu i pazim na sebe (kako hodam, da ne bih pala.. znate, osteoporoza i tako to) i još pazim na njih.
Iskreno mi je žao, ako do toga dođe, što će sedmogodišnjaci, ne mojom krivnjom, imati bakicu učiteljicu, a ne neku koja je još raspoložena za igru, za trčanje............. Jadna djeca!
Mislite li da bi ovakva i slična zanimanja, za dobrobit djece(da sada ne pričam o tome koliko je posao s malom djecom iscrpljujući), trebala imati benificirani radni staž?
Hvala!

Poštovana,

naravno da bi sustav mirovinskog osiguranja trebao razlikovati radna mjesta gdje žena objektivno može raditi do 65 godina i gdje to ne može. U funkciji djelomičnog rješenja ovog problema predlažemo uvođenje instituta punog radnog staža nakon čega se može u mirovinu neovisno o godinama života.