Uvođenje certificiranih programa
Cjeloživotno obrazovanje; kako je moguće da neki fakulteti sudjeluju u tome a neki ne? Samo zato što netko ima 50 godina ne znaći da je kasno da upiše fakultet Isto tako postoji paradoks u obrazovnom sustavu; želimo obrazovane ljude no što je s ljudima koji su znanje stakli radom umjesto sjedenjem u klupi. Trebalo bi se omogućiti ljudima da ako tako odluče ne trebaju slušati cijeli semetsar kako raditi nešto što rade na poslu. Isto tako treba i postupati s certifikatima ustanova;ako individualac ima certifikat da je položio međunardno prihvaćenu diplomu koja se u nekim natječajima za posao zahtjev (poput ECDL diplome) zašto onda taj isti individualac mora slušati cijeli semestar isto gradivo koje je položio prije? Takav stav kažnjavanja onih koji žele učiti, koči ih a ne podupire.
A tu je i problem bolonje i izvanrednih studenata. Kako je moguće da fakultet očekuje iste obveze od studenta i rezultate od izvanrednih u usporebi s redovitima postignuitim u manjem broju sati predavanja i vježbi i mnogo manje slobodnog vremena za savladavanje tih znanja? A za to vrijeme vrhunski sportaši redovito studiraju po fleksibilnijim uvjetima jer su zauzeti. Zar je teže sportašu koji trenira za natjecanja teže nego ženi ili uškarcu koji balansira obitelj, posao i izvanredni studij?
Plaćanje studija. Gdje je mogućnost obročnog plaćanja? U doba ekonomske krize platiti nešto odjednom je nemoguće i ljudi dođu na izbor: platiti dva/tri računa ili godnu studija? Kakav je to izbor? Ili obrazovanje ili račun struje i namirnice?
Skidanje simbola manje vrijednosti sa Veleučilišta i sličnih institucija. U ostaku svijeta biti student Veleučilišta ne znaći da si glup, neposoban ili lijen dok u RH to je prihvaćen i od strane Ministarstva poticano stigmiranje koje je rezultiralo krivom perspektivom ljudi koji su na tim fakultetima ili su ih završili. Većina poslodavaca će zaposliti nekog sa Sveučilišta umjesto sa Veleučilišta jer je Sveučilište viđeno kao pravi fakultet a za 'propalice' je ostalo.
A tu je i problem bolonje i izvanrednih studenata. Kako je moguće da fakultet očekuje iste obveze od studenta i rezultate od izvanrednih u usporebi s redovitima postignuitim u manjem broju sati predavanja i vježbi i mnogo manje slobodnog vremena za savladavanje tih znanja? A za to vrijeme vrhunski sportaši redovito studiraju po fleksibilnijim uvjetima jer su zauzeti. Zar je teže sportašu koji trenira za natjecanja teže nego ženi ili uškarcu koji balansira obitelj, posao i izvanredni studij?
Plaćanje studija. Gdje je mogućnost obročnog plaćanja? U doba ekonomske krize platiti nešto odjednom je nemoguće i ljudi dođu na izbor: platiti dva/tri računa ili godnu studija? Kakav je to izbor? Ili obrazovanje ili račun struje i namirnice?
Skidanje simbola manje vrijednosti sa Veleučilišta i sličnih institucija. U ostaku svijeta biti student Veleučilišta ne znaći da si glup, neposoban ili lijen dok u RH to je prihvaćen i od strane Ministarstva poticano stigmiranje koje je rezultiralo krivom perspektivom ljudi koji su na tim fakultetima ili su ih završili. Većina poslodavaca će zaposliti nekog sa Sveučilišta umjesto sa Veleučilišta jer je Sveučilište viđeno kao pravi fakultet a za 'propalice' je ostalo.
Naš je prioritet uvođenje certificiranih programa (programa s pravom javnosti) cjeloživotnog učenja. Izvanredni studenti trebaju postati polaznici cjeloživotnog učenja, što će im omogućiti da istovremeno rade i studiraju. Planiramo bezškolarinsko studiranje za redovite studente, a za neredovite tek treba dogovoriti uvjete. Poslodavci i njihove udruge nisu ni sudjelovali u raspravama o veleučilišnim ishodima učenja, niti su dovoljno upoznati s njima, pa tržište rada nije pripremljeno za tu vrstu stručnjaka. I to kanimo promijeniti.