Put kojim želimo krenuti
Krediti u "švicarcima"
Poštovani,
pročitala sam vaš odgovor na pitanje o "švicarcima", gdje ste odgovorili da je situacija stabilizirana.
Evo ja vam mogu reći da nije! Rata koja je sa 2200 skočila na 3600 nije stabilizacija nego dozvoljena i nemoralna pljačka koja uništava moju obitelj!
U tridesetima smo, troje djece, suprug je obrtnik koji zbog općeg siromaštva u društvu nema posla (zubni tehničar je a ljudi se moraju zadužiti da bi popravili zube. To više nisu u stanju. U inozemstvu se sa takvom vještinom živi iznadprosječno dobro).
Prije tri godine, dok sam bila na porodiljnom, pokrenula sam poduzeće koje se bavi ekološkim proizvodima jer mi je postalo jasno da me sa troje djece unatoč kvalitetama neće htjeti zaposliti, jer će očekivati česta bolovanja, a ja nemam baku na raspolaganju. I htjela sam biti na raspolaganju djeci koja su usput i vrlo marljivi i odlični učenici osnovne škole. Naravno ista priča, ljudi su siromašni i uopće se ne brinu za ekologiju jer jedva preživljavaju. Dakle, u bilo kojoj drugoj državi bismo bili u bankrotu.
Kada smo uzimali kredit u "švicarcima" nismo ga uzeli jer smo kalkulirali nego zato jer je to bio jedini način.
Ja nemam vremena do 2015, meni odmah trebaju kvalitetna i provediva rješenja. Ne zanimaju me postoci ni obećanja nego određene specifične mjere koje će se poduzeti.
Umjesto slogana, bilo bi učinkovitije reći direktno kakva riješenja se namjeravaju provesti. Ali za to treba imati i hrabrosti. A politika je..
Moje dijete će 2015. imati 15 godina, da mu kažem "uči sine, bit će ti bolje"? - svi znamo da će mi se u lice grohotom nasmijati!
Hrvatima je dobro samo u inozemstvu
Poštovani,
pročitala sam vaš odgovor na pitanje o "švicarcima", gdje ste odgovorili da je situacija stabilizirana.
Evo ja vam mogu reći da nije! Rata koja je sa 2200 skočila na 3600 nije stabilizacija nego dozvoljena i nemoralna pljačka koja uništava moju obitelj!
U tridesetima smo, troje djece, suprug je obrtnik koji zbog općeg siromaštva u društvu nema posla (zubni tehničar je a ljudi se moraju zadužiti da bi popravili zube. To više nisu u stanju. U inozemstvu se sa takvom vještinom živi iznadprosječno dobro).
Prije tri godine, dok sam bila na porodiljnom, pokrenula sam poduzeće koje se bavi ekološkim proizvodima jer mi je postalo jasno da me sa troje djece unatoč kvalitetama neće htjeti zaposliti, jer će očekivati česta bolovanja, a ja nemam baku na raspolaganju. I htjela sam biti na raspolaganju djeci koja su usput i vrlo marljivi i odlični učenici osnovne škole. Naravno ista priča, ljudi su siromašni i uopće se ne brinu za ekologiju jer jedva preživljavaju. Dakle, u bilo kojoj drugoj državi bismo bili u bankrotu.
Kada smo uzimali kredit u "švicarcima" nismo ga uzeli jer smo kalkulirali nego zato jer je to bio jedini način.
Ja nemam vremena do 2015, meni odmah trebaju kvalitetna i provediva rješenja. Ne zanimaju me postoci ni obećanja nego određene specifične mjere koje će se poduzeti.
Umjesto slogana, bilo bi učinkovitije reći direktno kakva riješenja se namjeravaju provesti. Ali za to treba imati i hrabrosti. A politika je..
Moje dijete će 2015. imati 15 godina, da mu kažem "uči sine, bit će ti bolje"? - svi znamo da će mi se u lice grohotom nasmijati!
Hrvatima je dobro samo u inozemstvu
Poštovana,
nemoguće je u jednom programu napisati sve konkretne mjere koje se namjeravaju provesti, popisati zakone koji će se u tu svrhu donijeti, pa onda još u programski dokument unijeti i sam tekst tih zakona tako da svakome bude sve do posljednjeg detalja jasno i pristupačno, jer bi takav program onda imao na desetke tisuća stranica i nitko se u njemu ne bi mogao snaći. Programi su uvijek ponešto načelni, njima se određuje put kojim se želi krenuti, a stvar je povjerenja građana mogu li i žele li taj put ocijeniti kao njima prihvatljiv i poželjan.