Pronatalitetna politika ne vodi se parolama nego učinkovitim mjerama
premda sam još uvijek mlad, neću govoriti u svoje, već u ime svoje dvije kćeri. Stalno se govori o pronalitetnoj politici, međutim u stvarnosti svako rođeno dijete u ovoj je zemlji višak. Za njega nema mjesta u rodilištu, rodilišta nemaju pelena, nema mjesta kod pedijatra, nema mjesta u jaslicama, ako se i upiše grupe su ogromne, nema mjesta u vrtiću, ako se i upiše grupe su ogromne. U školu ga ipak moraju primiti, ali i tu je tijesno. Nema dovoljno učiteljica, nema dovoljno ormarića, nema knjiga, nema mjesta u srednjoj, nema mjesta na fakultetu i na kraju nema posla. Ja bih doista volio kad bi netko pobroijo tu našu dječicu, vidio koje su njihove potrebe, koliko su ispunjene i što treba napraviti da se ispune do kraja. Čvrsto vjerujem da je tu više stvar volje nego velikih novaca da se sustav i sredstva bolje organiziraju. Vjerujte mi na riječ, biti roditelj u Hrvatskoj je čisti avanturizam.
Hvala Vam na Vašim sugestijama. U potpunosti se slažemo s Vama da je briga za mlade naraštaje u stvari briga za našu budućnost i da se na tom području mora učiniti puno više nego do sada.Problemi o kojima govorite su apsolutno rezultat nedostatka volje (uz što ide i nepostojanje potrebe za dobrom organizacijom sustava), ali i nedostatka novca. Također se slažemo s Vama da je postojeća politika prema djeci i ostvarivanju njihovih prava i interesa pokazala potpun neuspjeh. Razlog tome, osim prethodno navedenog je i kontinuirana proračunska „štednja na djeci“ i „rezanje“ sredstava na proračunskim stavkama koje se direktno ili indirektno odnose na zaštitu i skrb o djeci. U našem socijalnom programu posebno se bavimo načinima pomoći za razne kategorije najugroženije djece, dok je pitanje podizanja standarda školskih i predškolskih ustanova svakako ono čemu težimo. Smatramo da se pronatalitetna politika ne može voditi parolama, nego stvarnim i aktivnim mjerama koje će pomoći i roditeljima i njihovoj djeci, odnosno mladim ljudima.