Pravni sustav za male ljude
ups, nešto je zaštekalo u exploreru pri slanju, šaljem ponovno, ako su dva ista, prvi zanemarite, o.k?
Kako popraviti pravni sustav za male ljude?
Sve napisano su opća mjesta i teško će impresionirati obrazovanog građanina. Dobro zvuči, možda i pomogne u kampanji. Osigurati i omogućiti, ojačati i objektivizirati, baš zgodno. A što konkretno. Ja tu ne vidim svoj interes, a lako ni drugi, jer takve priče pričaju i drugi.
Izdvojiti ću samo dvije vaše programske odrednice.
1. Donijeti mjere radi učinkovitije primjene programa besplatne pravne pomoći građanima i uopće dostupnosti pravosuđa uz istovremeno postroženje naplate sudskih pristojbi,
Građani nisu bijednici kojima treba besplatna pravna pomoć. Ne vrijeđajte građane „besplatnom pravnom pomoći“, niti našu inteligenciju, jer znamo kako to funkcionira u praksi, maltretiranjem birokracije u utvrđivanju toga prava, ako građanin ima stan, ili neku nekorisnu nekretninu, on je „bogat“ jer ga može prodati i parničiti se, zar ne. A to što mu je mirovina 1600 kn i to mu je jedino realno bogatstvo, to se ne raspravlja. Dajte, pokažite da ste SDP, molim vas.
Besplatnu pravnu pomoć trebaju dobiti uvijek i bez iznimke, samo nezaposleni i umirovljenici, te svi ostali građani koji je zatraže u kaznenim i drugim krivičnim postupcima, koje protiv njih vode državne institucije (državno odvjetništvo), ako njihova primanja nisu barem dva puta veća od prosječne plaće u Hrvatskoj, pa čak i tada ako to građanin traži. Građani plaćaju svoju državu, porez zar ne, a Ustav mu garantira građanska prava.
Mi ostali želimo dostupnost suda kroz jasne i realne sudske pristojbe (možda ipak vezane za financijski prihod građana) i jasne i nedvosmislene cjenike odvjetničkih usluga za svaku vrstu spora, (npr brakorazvodna parnica = 1000 kn, spor za utvrđivanje međe = 1500 kn ....ili u nekom % prosječnih primanja.., koja neće ovisiti o broju ročišta i dužini sporovanja, vještačenjima i kontra vještačenjima i drugim smicalicama kojima vladaju u odvjetništvu, a sudci to dopuštaju i ne „brane“ građane od takve rabote). Tužbe i odgovori na tužbe, žalbe i drugi pravni instrumenti trebaju imati cijene koje ne ovise o iznosima i vrijednosti spora, jer to je izmišljotina odvjetništva, koji time zarađuju kao krezovi, a u suštini onemogućava pristup pravdi. Pravo je pravo i vrijedi samo istina, a cijena ne ovisi o visini štete ili krađe.
2. Zakonskim i praktičnim mjerama riješiti preostale zaostatke i obeshrabriti nepotrebno parničenje, posebno od strane države kao najvećeg parničara.
a): nepotrebno parničenje, kao termin je uvredljivo. Od koga ste to preuzeli, od HDZ a ili Odvjetničke komore.
Građanin ima pravo misliti da je u pravu, ima pravo tražiti drugo mišljenje, zato plaća porez. Sud je servis kojeg građanin dobrovoljno i debelo plaća i ne smije mu se „smicalicama“ zapriječiti pristup sudu, možda predlažete još veće sudske pristojbe.
Uvedite umjesto pljačke, instituciju preliminarnog suda i utvrđujte od slučaja da slučaja osnovanost pokretanja postupka. Za to naplatite pristojnu naknadu (npr. 10% prosječnog mjesečnog dohotka tužitelja u prethodnoj godini) i nema više nepotrebnog ili obijesnog parničenja. Ako to radi Država, proglasite odgovornom osobu u pravnoj osobi koja se obijesno parniči i pošaljite ga kući s presudom o zabrani obavljanja javnih funkcija i zaposlenja u državnim institucijama na 5 ili više godina i to je to. Uvedite materijalnu, krivičnu i moralnu odgovornost državnih službenika za „greške i propuste u obavljanju upravnog posla“ na isti način, pa ćete iskorijeniti i korupciju.
b): Preostale zaostale parnice ostavite u ritmu kako se rješavaju, možda ih možete i požuriti predloženim mjerama, jer mi smo već navikli da sporovi traju (moja majka za naknadu štete 17 god, ja čekam prvo ročište za zamjenu tabularne isprave 4 godine, a dogovorio sam se sa međašnikom). Mi smo spremni i dalje čekati, na sve što je već na Sudu, ali želimo novi pristup pravdi u razumnom roku, zato;
c): Povucite crtu, odijelite stare i nove slučajeve, uvedite novi procesni postupak, po kojem će svaki NOVI spor biti pokrenut u roku ne dužem od 30 dana, za koji će se na prvom ročištu utvrditi utemeljenost tužbe, ročišta će se nizati dan za danom i presuda će biti donesena zajedno sa čitavim postupkom u slijedećih 30 dana. Za odugovlačenje postupka svjedoci, stranke i odvjetnici će radi izostanka odlaziti u zatvor (ne plaćati globe), odvjetnici će ponavljanjem izgubiti licencu, a sudci će radi pogodovanja biti razriješeni.
d): Svi sporovi rješavati će se prema redoslijedu kojim su prijavljeni sudu i neće biti „važnijih sporova“ (po Ustavu svi smo jednaki, a koštati će toliko da ga prosječan građanin sa prosječnim primanjima svoj integritet može sačuvati i svoju pravdu može platiti. Broj ročišta i podnesaka neće utjecati na cijenu spora!!
Tada će to biti „nova pravednost“.
Sve ostalo su floskule, ako spor košta koliko prosječan građanin zaradi u godini dana, a to su možda najmanji troškovi, (npr. „običan“ i na žalost čest radni spor radi naplate neisplaćene plaće od oko 100000 kn (dvije godine sa davanjima za ispodprosječna primanja), stoji oko 65000 kn, ako ga tužitelj izgubi, pa tko je tu normalan i tko bi se upuštao u takav spor), jer ako građanin Hrvatske ne može platiti odvjetnika i troškove suda, zapravo mu je onemogućen pristup pravdi i uskraćeno ustavno pravo. Bogati će se sudovati, a jadnici neće, jer nemaju od čega, zar ne?
R. A. Hvar
26. rujna 2011.
Kako popraviti pravni sustav za male ljude?
Sve napisano su opća mjesta i teško će impresionirati obrazovanog građanina. Dobro zvuči, možda i pomogne u kampanji. Osigurati i omogućiti, ojačati i objektivizirati, baš zgodno. A što konkretno. Ja tu ne vidim svoj interes, a lako ni drugi, jer takve priče pričaju i drugi.
Izdvojiti ću samo dvije vaše programske odrednice.
1. Donijeti mjere radi učinkovitije primjene programa besplatne pravne pomoći građanima i uopće dostupnosti pravosuđa uz istovremeno postroženje naplate sudskih pristojbi,
Građani nisu bijednici kojima treba besplatna pravna pomoć. Ne vrijeđajte građane „besplatnom pravnom pomoći“, niti našu inteligenciju, jer znamo kako to funkcionira u praksi, maltretiranjem birokracije u utvrđivanju toga prava, ako građanin ima stan, ili neku nekorisnu nekretninu, on je „bogat“ jer ga može prodati i parničiti se, zar ne. A to što mu je mirovina 1600 kn i to mu je jedino realno bogatstvo, to se ne raspravlja. Dajte, pokažite da ste SDP, molim vas.
Besplatnu pravnu pomoć trebaju dobiti uvijek i bez iznimke, samo nezaposleni i umirovljenici, te svi ostali građani koji je zatraže u kaznenim i drugim krivičnim postupcima, koje protiv njih vode državne institucije (državno odvjetništvo), ako njihova primanja nisu barem dva puta veća od prosječne plaće u Hrvatskoj, pa čak i tada ako to građanin traži. Građani plaćaju svoju državu, porez zar ne, a Ustav mu garantira građanska prava.
Mi ostali želimo dostupnost suda kroz jasne i realne sudske pristojbe (možda ipak vezane za financijski prihod građana) i jasne i nedvosmislene cjenike odvjetničkih usluga za svaku vrstu spora, (npr brakorazvodna parnica = 1000 kn, spor za utvrđivanje međe = 1500 kn ....ili u nekom % prosječnih primanja.., koja neće ovisiti o broju ročišta i dužini sporovanja, vještačenjima i kontra vještačenjima i drugim smicalicama kojima vladaju u odvjetništvu, a sudci to dopuštaju i ne „brane“ građane od takve rabote). Tužbe i odgovori na tužbe, žalbe i drugi pravni instrumenti trebaju imati cijene koje ne ovise o iznosima i vrijednosti spora, jer to je izmišljotina odvjetništva, koji time zarađuju kao krezovi, a u suštini onemogućava pristup pravdi. Pravo je pravo i vrijedi samo istina, a cijena ne ovisi o visini štete ili krađe.
2. Zakonskim i praktičnim mjerama riješiti preostale zaostatke i obeshrabriti nepotrebno parničenje, posebno od strane države kao najvećeg parničara.
a): nepotrebno parničenje, kao termin je uvredljivo. Od koga ste to preuzeli, od HDZ a ili Odvjetničke komore.
Građanin ima pravo misliti da je u pravu, ima pravo tražiti drugo mišljenje, zato plaća porez. Sud je servis kojeg građanin dobrovoljno i debelo plaća i ne smije mu se „smicalicama“ zapriječiti pristup sudu, možda predlažete još veće sudske pristojbe.
Uvedite umjesto pljačke, instituciju preliminarnog suda i utvrđujte od slučaja da slučaja osnovanost pokretanja postupka. Za to naplatite pristojnu naknadu (npr. 10% prosječnog mjesečnog dohotka tužitelja u prethodnoj godini) i nema više nepotrebnog ili obijesnog parničenja. Ako to radi Država, proglasite odgovornom osobu u pravnoj osobi koja se obijesno parniči i pošaljite ga kući s presudom o zabrani obavljanja javnih funkcija i zaposlenja u državnim institucijama na 5 ili više godina i to je to. Uvedite materijalnu, krivičnu i moralnu odgovornost državnih službenika za „greške i propuste u obavljanju upravnog posla“ na isti način, pa ćete iskorijeniti i korupciju.
b): Preostale zaostale parnice ostavite u ritmu kako se rješavaju, možda ih možete i požuriti predloženim mjerama, jer mi smo već navikli da sporovi traju (moja majka za naknadu štete 17 god, ja čekam prvo ročište za zamjenu tabularne isprave 4 godine, a dogovorio sam se sa međašnikom). Mi smo spremni i dalje čekati, na sve što je već na Sudu, ali želimo novi pristup pravdi u razumnom roku, zato;
c): Povucite crtu, odijelite stare i nove slučajeve, uvedite novi procesni postupak, po kojem će svaki NOVI spor biti pokrenut u roku ne dužem od 30 dana, za koji će se na prvom ročištu utvrditi utemeljenost tužbe, ročišta će se nizati dan za danom i presuda će biti donesena zajedno sa čitavim postupkom u slijedećih 30 dana. Za odugovlačenje postupka svjedoci, stranke i odvjetnici će radi izostanka odlaziti u zatvor (ne plaćati globe), odvjetnici će ponavljanjem izgubiti licencu, a sudci će radi pogodovanja biti razriješeni.
d): Svi sporovi rješavati će se prema redoslijedu kojim su prijavljeni sudu i neće biti „važnijih sporova“ (po Ustavu svi smo jednaki, a koštati će toliko da ga prosječan građanin sa prosječnim primanjima svoj integritet može sačuvati i svoju pravdu može platiti. Broj ročišta i podnesaka neće utjecati na cijenu spora!!
Tada će to biti „nova pravednost“.
Sve ostalo su floskule, ako spor košta koliko prosječan građanin zaradi u godini dana, a to su možda najmanji troškovi, (npr. „običan“ i na žalost čest radni spor radi naplate neisplaćene plaće od oko 100000 kn (dvije godine sa davanjima za ispodprosječna primanja), stoji oko 65000 kn, ako ga tužitelj izgubi, pa tko je tu normalan i tko bi se upuštao u takav spor), jer ako građanin Hrvatske ne može platiti odvjetnika i troškove suda, zapravo mu je onemogućen pristup pravdi i uskraćeno ustavno pravo. Bogati će se sudovati, a jadnici neće, jer nemaju od čega, zar ne?
R. A. Hvar
26. rujna 2011.
Hvala Vam na iscrpnom komentaru i prijedlozima.