Povjerenstvo za zaštitu osoba s duševnim smetnjama

Hvala na Vašem komentaru. U potpunosti smo upoznati s navedenim problemom. Upravo stoga žurno planiramo osnovati Povjerenstvo. Naime, perspektiva bolesnika oboljelog od shizofrenije (kao primjera osobe s duševnim smetnjama) još je tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća najčešće bila vezana uz višegodišnju institucionalizaciju i lošu prognozu postizanja zadovoljavajuće remisije, a time i zadovoljavajućeg socijalnog funkcioniranja. Značajan pomak u razumijevanju  i tretmanu shizofrenije posljednjih se desetljeća dogodio i zahvaljujući sagledavanju bolesti kao neurodegenerativnog procesa, napretku farmakoterapije uvođenjem antipsihotika novijih generacija, uvažavanjem psihosocijalnih implikacija bolesti kako na planu pojavnosti, tako i na planu liječenja, i promjenama u socijalnim politikama. Suvremeni koncept shizofrenije naglasak stavlja na ishod bolest pri čemu se fokus interesa pomaknuo sa simptomatske remisije prema funkcionalnoj remisiji i što boljem potpunom oporavku bolesnika. U ozračju današnjih spoznaja u psihijatriji poboljšanje kvalitete života bolesnika oboljelih od shizofrenije predstavlja jedan od temeljnih terapijskih ciljeva, odnosno jedan od osnovnih parametara procjene učinkovitosti terapijskih postupaka. Premda kvaliteta života bolesnika djelomično predstavlja subjektivnu kategoriju, ona objektivno ukazuje ne samo na stupanj poboljšanja bolesti, već i na kvalitetu sveukupne socijalne integracije psihijatrijskih pacijenata.

U svakom slučaju kvaliteta života bolesnika oboljelih od prve psihotične epizode – kao posebno vulnerabilne populacije – posljednjih godina je prepoznata kao važna dimenzija ishoda liječenja,  determinante koje utječu na kvalitetu života tih bolesnika još uvijek nisu dovoljno jasne. Svjetska zdravstvena organizacija definira kvalitetu života kao percepciju vlastitog položaja u životu u kontekstu kulture i sustava vrijednosti u kojem pojedinac živi, te u odnosu s njegovim vlastitim ciljevima, očekivanjima, standardima i interesima. Dakle, definicija ukazuje na važnost subjektivne percepcije i osobne procjene kvalitete života, što su principi koje je potrebno poštovati i pri procjeni kvalitete života bolesnika oboljelih od shizofrenije. Kvaliteta života može se definirati i kao osjećaj osobne dobrobiti i zadovoljstva životnim okolnostima, osobnim zdravstvenim stanjem i životnim mogućnostima. Riječ je o dinamičnom i promjenjivom konceptu koji pred psihijatre postavlja izazov ne samo otklanjanja simptoma bolesti, nego i ostvarenja bolesnikova osjećaja ove dobrobiti. To od psihijatra zahtijeva što je moguće ranije prepoznavanje bolesnika oboljelih od shizofrenije i promptnost provođenja optimalnih terapijskih postupaka koji će u konačnici  bolesnicima omogućiti učinkovitije liječenje i kvalitetnije  življenje. Interes istraživanja u ovom području većinom je bio usmjeren na višegodišnje bolesnike oboljele od shizofrenije u kronificiranim stadijima bolesti. Taj interes neposredno je bio potaknut trendom deinstitucionalizacije tretmana bolesnika oboljelih od shizofrenije, a nešto kasnije i terapijskim očekivanjima od nove generacije atipičnih antipsihotika, što je usmjerilo istraživanja na funkcionalni ishod bolesti. Međutim, deinstitucionalizacija pacijenata oboljelih od shizofrenije pomakla je terapijski fokus s hospitalnog liječenja na liječenje u zajednici, pri čemu bolesnicima često nisu bili osigurani dostatni uvjeti izvanbolničke podrške koja bi pozitivno utjecala na poboljšanje kvalitete života tih pacijenata.