Poticaji za konjogojstvo
U Hrvatskoj se značajna sredstva troše na poticaje u konjogojstvu. Potiče se svaki konj bez obzira dali je potreban ili nije. Velikom broju građana ovi poticaji su postali osnovni izvor prihoda, koji uz poticaje koriste i razna druga socijalna primanja i beneficije.
Istovremeno ti konji nanose velike štete poljoprivrednicima, lovištima i općenito seoskim domaćinstvima, jer je njihov uzgoj "divlji" i bez ikakvog nadzora.
Postavlja se pitanje koliko Hrvatskoj treba konja u poticaju i dali smatrate da ovaj problem treba riješiti na drugačiji, kvalitetniji način, kako bi svi bili zadovoljni.
Istovremeno ti konji nanose velike štete poljoprivrednicima, lovištima i općenito seoskim domaćinstvima, jer je njihov uzgoj "divlji" i bez ikakvog nadzora.
Postavlja se pitanje koliko Hrvatskoj treba konja u poticaju i dali smatrate da ovaj problem treba riješiti na drugačiji, kvalitetniji način, kako bi svi bili zadovoljni.
Nije sporno da se potiče konjogojstvo (lipicanci, autohtone pasmine) ali treba imati program i nadzor nad korištenjem takvih potpora. Potpore moraju biti u funkciji proizvodnje a ne socijale. Socijalne slučajeve na selu treba rješavati kroz socijalne programe.