Pošteno vrednovanje rada nastavnika

Ima li i među učiteljima ljudi koji uopće nisu zainteresirani za svoj poziv?
Ima li krutih i uskogrudnih osoba koje uopće ne dozvoljavaju ni natruhu kreativnog i slobodnog mišljenja svojim učenicima?
Ima li onih koji ni malo ne rade na poboljšanju i unapređivanju svog pristupa obrazovnom procesu?
Ima li onih koji se godinama ne usavršavaju u svojoj struci?
Ima li onih koji se ambiciozno posvećuju isključivo nadarenoj djeci, a ne svima koje su dužni maksimalno obrazovati?

A opet, ima li učitelja koji ne žele dati nezasluženo dobru ocjenu , pa popuste pod pritiskom ravnatelja i bijesnog roditelja?
Ima li učitelja koji žele biti kreativni ,pa odustanu zbog raznih "dušebrižnika"zgroženih pred slobodnom misli?
Ima li učitelja koji se žele dalje obrazovati, ali nemaju sredstava da kupe knjigu, odu u kazalište, nauče strani jezik?
Ima li učitelja koji osjećaju zanos i strast dok prenose svoje znanje?
Ima li učitelja koji pronađu toplinu u svom srcu i za "najteže" dijete, jer je to nevino biće dodijeljeno njemu na odgovornost?

Više od svih reformi, bitno je, budući ministre, ili ministrico,koje učitelje ćete vi podržavati.

Država će, pravom i obavezom nadzora, hitno i bitno pridonijeti djelovanju po načelu "za pošten rad poštena plaća". Postojeću potpunu vrijednosnu eroziju nije moguće preobratiti preko noći no o svima nama ovisi koliko će ta preobrazba trajati i do koje će dubine doprijeti.