Politika obrane i nacionalne sigurnosti
OBRANA I NACIONALNA SIGURNOST, od prvih ljudskih zajednica do danas predstavlja najvažniju djelatnost suverena, države a u teškim vremenima i naroda odnosno društva u cjelini. Nije moguće zamisliti bilo kakvo blagostanje u društvu uz nesigurnost i nesposobnost obrane vitalnih interesa u suvremenim okolnostima. Obrana i nacionalna sigurnost s različitim intenzitetom treba i mora biti briga cijelog društva, na čelu sa zato posebno pripremljenim snagama i izgrađenom organizacijom. Upravo zbog toga postoje različite obveze u sustavu obrane i nacionalne sigurnosti, ali svi imamo neprenosive dužnosti i pravo dati maksimalni doprinos.
Pogrešno je misliti da je sva odgovornost na za tu svrhu organiziranim institucijama (oružane snage, policija, snage s policijskim ovlastima, sigurnosno-obavještajne službe, ……) jer to je općedruštvena odgovornost.
Sustav obrane i nacionalne sigurnosti mora biti transparentan i do maksimalnih mogućnosti javan a javnost može ograničiti samo opravdana potreba za tajnošću (prije svega državna tajna). Mora biti od naroda prihvaćen kao nužda i ono bez čega je nezamisliva opstojnost države a ne kao privilegija za „odabrane“, biti društveno nadziran jer kako je napisao Taljeran, „Rat je i suviše ozbiljna stvar da bi se prepustio vojnicima“.
Upravo kao što je i napisano to mora biti jedinstven sustav sastavljen od više dijelova, a ne podijeljen na dijelove te kompatibilan sa sustavima EU i NATO.
Ulaganje u cjelovitu izgradnju sustava mora biti osmišljeno i biti pokretač svekolikog razvoja društva na polju visokih tehnologija, razvoja industrijskih i drugih grana gospodarstva te rasporedom u prostoru pozitivono utjecati na ravnomjernu naseljenost nacionalnog prostora poglavito graničnih dijelova i otoka.
Uz „pametnu“ zakonsku regulativu neki dijelovi sustava mogu se graditi i uz pomoć EU i bilo bi nerazumno to ne iskoristiti jer će ti dijelovi izravno štititi i nju (EU).
Veliku važnost ima kadrovska politika, zatiranje nepotizma te pozicioniranje pojedinca u skladu s njegovim sposobnostima. Na ključnim mjestima trebaju doći znalci i vizionari a ne oni koji svoje skromne intelektualne sposobnosti upotrebljavaju za dodvoravanje kako bi sebi osigurali komociju punu privilegija.
„Sigurnost“ treba sve poduzeti kako se ne bi aktivirala „obrane“ jer je rat vjerojatno najdestruktivniji dio politike kojeg je smislio ljuski „bolesni um“
Prema korupciji i zloporabi položaja u sustavu obrane i nacionalne sigurnosti stupanj tolerancije mora biti jednak nuli a neznanje ne može biti opravdanje za pogreške te činjenje ili ne činjene nečega. Opasno je kada netko radi ono što misli da zna a ne ono što bi trebao.
U svim segmentima društva pa i u obrani i nacionalnoj sigurnosti dobro je razvijati „krijepost zamjeranja“ jer upravo je to brana poltronstvu i ovom našem svakodnevnom nezamjeranju što nas čini sudionicima u nastalim nevoljama, lošem ponašanju pojedinaca i grupa te nakaradnim stavovima čelnika na svim razinama „sustav to sam ja“.
Svi znamo da smo i kao država i kao društvo u teškom položaju izloženi mnogim ograničenjima, subjektivne i objektivne naravi ali upravo ti problemi i zapreke moraju postati izazovi jer bez toga nema napretka. Rušenje zapreka i iznalaženje rješenja je zalog napretka.
Sjetimo se pouka iz povijesti, a na to nas upozorava i sadašnjost, samo je treba razumjeti, da je nesposobnost rušenja zapreka i iznalaženja rješenja dovelo do raspada najmoćnijih zajednica (carstva, kraljevstva, države,…) a neke civilizacije i narodi u potpunosti su nestali. Budućnost nam neće oprostiti ako ne nađemo rješenja i prihvatljivo stanje predamo našim nasljednicima.
Treba imati na umu rašireno mišljenje kako je rat tvorac svega a ako je tvorac onda je i rješenje.
Nužno je, naizgled NEMOGUĆNOST pretvoriti u MOGUĆNOST i iskorak u bolju BUDUĆNOST.
Vjerujem da će mnogi pomisliti kako sam „ubacio“ i neke stvari koje ne spadaju u ovo područje ali uz uvažavanje svakog mišljenja a posebice promišljanja, pitam se „što to ne spada u nacionalnu sigurnost“?
Svakako je neizmjerno važno znati što treba činiti, jer mnogi iz neznanja čine ono što mise da znaju i na taj način prouzrokuju veću šteti nego da ništa nisu učinili.
Mnoge građane RH, poglavito primorce interesira hoće li i kada profunkcionirati Obalna straža RH po mjeri potreba RH i na način najboljih svjetskih praksi. Uspješna Obalna straža samo bi potvrdila pomorsku orjentaciju i svijest o važnosti mora. Upravo bi se država na moru u cijelosti mogla izraziti kroz kvalitetno uspostavljenu obalnu stražu. Svjestan sam otpora u nekim ministarstvima MO, MUP, MMPI). To je još jedan razlog za osnivanje Ministarstva domovinske sigurnosti (MDS).
PRIJEDLOG: Predlažem da se umjesto Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) ustroji Ministarstvo domovinske sigurnosti (MDS). Na taj bi se i način i terminološki približili suvremenom poimanju, sadržajima rada i odgovornosti nacionalne sigurnosti mnoge službe i agencije dobile bi logičku „kapu“.
S poštovanjem
Pogrešno je misliti da je sva odgovornost na za tu svrhu organiziranim institucijama (oružane snage, policija, snage s policijskim ovlastima, sigurnosno-obavještajne službe, ……) jer to je općedruštvena odgovornost.
Sustav obrane i nacionalne sigurnosti mora biti transparentan i do maksimalnih mogućnosti javan a javnost može ograničiti samo opravdana potreba za tajnošću (prije svega državna tajna). Mora biti od naroda prihvaćen kao nužda i ono bez čega je nezamisliva opstojnost države a ne kao privilegija za „odabrane“, biti društveno nadziran jer kako je napisao Taljeran, „Rat je i suviše ozbiljna stvar da bi se prepustio vojnicima“.
Upravo kao što je i napisano to mora biti jedinstven sustav sastavljen od više dijelova, a ne podijeljen na dijelove te kompatibilan sa sustavima EU i NATO.
Ulaganje u cjelovitu izgradnju sustava mora biti osmišljeno i biti pokretač svekolikog razvoja društva na polju visokih tehnologija, razvoja industrijskih i drugih grana gospodarstva te rasporedom u prostoru pozitivono utjecati na ravnomjernu naseljenost nacionalnog prostora poglavito graničnih dijelova i otoka.
Uz „pametnu“ zakonsku regulativu neki dijelovi sustava mogu se graditi i uz pomoć EU i bilo bi nerazumno to ne iskoristiti jer će ti dijelovi izravno štititi i nju (EU).
Veliku važnost ima kadrovska politika, zatiranje nepotizma te pozicioniranje pojedinca u skladu s njegovim sposobnostima. Na ključnim mjestima trebaju doći znalci i vizionari a ne oni koji svoje skromne intelektualne sposobnosti upotrebljavaju za dodvoravanje kako bi sebi osigurali komociju punu privilegija.
„Sigurnost“ treba sve poduzeti kako se ne bi aktivirala „obrane“ jer je rat vjerojatno najdestruktivniji dio politike kojeg je smislio ljuski „bolesni um“
Prema korupciji i zloporabi položaja u sustavu obrane i nacionalne sigurnosti stupanj tolerancije mora biti jednak nuli a neznanje ne može biti opravdanje za pogreške te činjenje ili ne činjene nečega. Opasno je kada netko radi ono što misli da zna a ne ono što bi trebao.
U svim segmentima društva pa i u obrani i nacionalnoj sigurnosti dobro je razvijati „krijepost zamjeranja“ jer upravo je to brana poltronstvu i ovom našem svakodnevnom nezamjeranju što nas čini sudionicima u nastalim nevoljama, lošem ponašanju pojedinaca i grupa te nakaradnim stavovima čelnika na svim razinama „sustav to sam ja“.
Svi znamo da smo i kao država i kao društvo u teškom položaju izloženi mnogim ograničenjima, subjektivne i objektivne naravi ali upravo ti problemi i zapreke moraju postati izazovi jer bez toga nema napretka. Rušenje zapreka i iznalaženje rješenja je zalog napretka.
Sjetimo se pouka iz povijesti, a na to nas upozorava i sadašnjost, samo je treba razumjeti, da je nesposobnost rušenja zapreka i iznalaženja rješenja dovelo do raspada najmoćnijih zajednica (carstva, kraljevstva, države,…) a neke civilizacije i narodi u potpunosti su nestali. Budućnost nam neće oprostiti ako ne nađemo rješenja i prihvatljivo stanje predamo našim nasljednicima.
Treba imati na umu rašireno mišljenje kako je rat tvorac svega a ako je tvorac onda je i rješenje.
Nužno je, naizgled NEMOGUĆNOST pretvoriti u MOGUĆNOST i iskorak u bolju BUDUĆNOST.
Vjerujem da će mnogi pomisliti kako sam „ubacio“ i neke stvari koje ne spadaju u ovo područje ali uz uvažavanje svakog mišljenja a posebice promišljanja, pitam se „što to ne spada u nacionalnu sigurnost“?
Svakako je neizmjerno važno znati što treba činiti, jer mnogi iz neznanja čine ono što mise da znaju i na taj način prouzrokuju veću šteti nego da ništa nisu učinili.
Mnoge građane RH, poglavito primorce interesira hoće li i kada profunkcionirati Obalna straža RH po mjeri potreba RH i na način najboljih svjetskih praksi. Uspješna Obalna straža samo bi potvrdila pomorsku orjentaciju i svijest o važnosti mora. Upravo bi se država na moru u cijelosti mogla izraziti kroz kvalitetno uspostavljenu obalnu stražu. Svjestan sam otpora u nekim ministarstvima MO, MUP, MMPI). To je još jedan razlog za osnivanje Ministarstva domovinske sigurnosti (MDS).
PRIJEDLOG: Predlažem da se umjesto Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) ustroji Ministarstvo domovinske sigurnosti (MDS). Na taj bi se i način i terminološki približili suvremenom poimanju, sadržajima rada i odgovornosti nacionalne sigurnosti mnoge službe i agencije dobile bi logičku „kapu“.
S poštovanjem
Zahvaljujemo na Vašem cjelovitom konceptu politike obrane i nacionalne sigurnosti. Nadležna tijela će svakako uzeti u obzir Vaše prijedloge pri izrade nacionalne strategije za ovo područje. Konačna uspostava Obalne straže jedan je od prioriteta našega Plana 21.