Pedijatrija – manjak liječnika
Postovani,
Procitavsi programsku tocku Zdravlje za sve, osjecam potrebu podrzati izlozeno kao, po mom misljenju, vrlo kvalitetni dio programa buduce Vlade.
Uz brigu o pacijentima, sto je najvaznije i zbog kojih i radimo svoj posao, isticanje cinjenice da dobre bolnice ne čine zidovi, nego ljudi – strucjaci, je iznimno bitno i ovakav nacin razmisljanja i djelovanja moze biti okosnicom kvalitetnog rada i daljnjeg unaprijedjenja zdravstvene zastite u RH.
U danasnje vrijeme veliki dio edukacije medicinskog osoblja, kako u zemlji i inozemstvu, ukljucujuci i odlasci na strucne skupove, se temelji na osobnom angazmanu i koristenju osobnih poznanstava, cesto i na vlastiti trosak, a sustavnog programa usavrsavanja (osim obveznog specijalistickog ili subspecijalistickog) nema skoro u niti jednoj javnoj Ustanovi.
Podrzavam i potporu konceptu doma zdravlja, uz promjenu standarda osiguranika po timu lijecnika te znatno vecim ulaganjem u preventivu. Ovdje svakako treba istaknuti osnazivanje uloge pedijatra te povecanje broja pedijatrijskih timova u primarnoj zdravstvenoj zastiti.
Pedijatar je po definiciji zastupnik interesa djece (prema Konvenciji o pravima djeteta iz 1989. godine djeca su osobe mladje od 18 godina) te mora biti osobom koja ce pruziti djetetu najbolju mogucu zdravstvenu zastitu. Prema statistickim pokazateljima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u primarnoj zdravstvenoj zastiti pedijatri trenutno skrbe za vise od 80% djece predskolske dobi, a tek za oko 20% djece skolske dobi. Ostala djeca su u skrbi lijecnika opce/obiteljske medicine.
Misljenja sam da uloga i pozicija pedijatara treba biti snaznijom te da pedijati moraju aktivno djelovati na stvaranju uvjeta za zdravi zivot djeteta i stalno ukazivati na mogucnosti unaprijedjenja okruzja i djelovanja lokalne zajednice, a s ciljem stvaranja uvjeta za sigurno i ugodno odrastanje djeteta.
U europskim zemljama postoje razliciti sustavi zdravstvene zastite djece, ali je zamijeceno da su u drzavama u kojima se primarna zastita djece temelji na pedijatru, pokazatelji zdravstvene zastite djece bolji.
Svakako, treba i istaknuti i potrebu sustavnog rada na prevenciji nesreca. Nesrece su vodeci uzrok smrti djece nakon prve godine zivota i njihovo breme je ogromno. U Hrvatskoj je u razdoblju 1995–2008. godine zbog nesreca preminulo 2553 djece u dobi do 18 godina (od toga u prometu 1199 djece).
Glede plana uvodjenja regionalnih centara za palijativnu skrb, ukazao bih i na potrebu osnivanja ustanove u RH koja ce biti osposobljena za brigu o djeci koja su ovisna o strojnoj ventilaciji. Takva ustanova ne postoji, a djeca koja su kronicno ovisna o respiratoru su za sada vecinom smjestena u Jedinicama intenzivnog lijecenja djece sto ogranicava mogucnosti prijema akutno ugrozene djece. Manji broj njih se nalazi u svom domu, u okruzju obitelji, i drzava treba uciniti sve da pomogne tim roditeljima u skrbi za svoje tesko bolesno dijete.
Za kraj bih podrzao i namjeru snaznijeg razvoja tzv. dnevnih bolnica. Uistinu, organizacija dnevnih bolnica omogucuje brzu i ucinkovitu dijagnostiku na jednom mjestu i skracenje predugih listi cekanja.
Cestitam!
S postovanjem,
Mr.sc. Josko Markic, dr.med.
Specijalist pedijatar
KBC Split; Klinika za djecje bolesti
Jedinica intenzivnog lijecenja djece
Procitavsi programsku tocku Zdravlje za sve, osjecam potrebu podrzati izlozeno kao, po mom misljenju, vrlo kvalitetni dio programa buduce Vlade.
Uz brigu o pacijentima, sto je najvaznije i zbog kojih i radimo svoj posao, isticanje cinjenice da dobre bolnice ne čine zidovi, nego ljudi – strucjaci, je iznimno bitno i ovakav nacin razmisljanja i djelovanja moze biti okosnicom kvalitetnog rada i daljnjeg unaprijedjenja zdravstvene zastite u RH.
U danasnje vrijeme veliki dio edukacije medicinskog osoblja, kako u zemlji i inozemstvu, ukljucujuci i odlasci na strucne skupove, se temelji na osobnom angazmanu i koristenju osobnih poznanstava, cesto i na vlastiti trosak, a sustavnog programa usavrsavanja (osim obveznog specijalistickog ili subspecijalistickog) nema skoro u niti jednoj javnoj Ustanovi.
Podrzavam i potporu konceptu doma zdravlja, uz promjenu standarda osiguranika po timu lijecnika te znatno vecim ulaganjem u preventivu. Ovdje svakako treba istaknuti osnazivanje uloge pedijatra te povecanje broja pedijatrijskih timova u primarnoj zdravstvenoj zastiti.
Pedijatar je po definiciji zastupnik interesa djece (prema Konvenciji o pravima djeteta iz 1989. godine djeca su osobe mladje od 18 godina) te mora biti osobom koja ce pruziti djetetu najbolju mogucu zdravstvenu zastitu. Prema statistickim pokazateljima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u primarnoj zdravstvenoj zastiti pedijatri trenutno skrbe za vise od 80% djece predskolske dobi, a tek za oko 20% djece skolske dobi. Ostala djeca su u skrbi lijecnika opce/obiteljske medicine.
Misljenja sam da uloga i pozicija pedijatara treba biti snaznijom te da pedijati moraju aktivno djelovati na stvaranju uvjeta za zdravi zivot djeteta i stalno ukazivati na mogucnosti unaprijedjenja okruzja i djelovanja lokalne zajednice, a s ciljem stvaranja uvjeta za sigurno i ugodno odrastanje djeteta.
U europskim zemljama postoje razliciti sustavi zdravstvene zastite djece, ali je zamijeceno da su u drzavama u kojima se primarna zastita djece temelji na pedijatru, pokazatelji zdravstvene zastite djece bolji.
Svakako, treba i istaknuti i potrebu sustavnog rada na prevenciji nesreca. Nesrece su vodeci uzrok smrti djece nakon prve godine zivota i njihovo breme je ogromno. U Hrvatskoj je u razdoblju 1995–2008. godine zbog nesreca preminulo 2553 djece u dobi do 18 godina (od toga u prometu 1199 djece).
Glede plana uvodjenja regionalnih centara za palijativnu skrb, ukazao bih i na potrebu osnivanja ustanove u RH koja ce biti osposobljena za brigu o djeci koja su ovisna o strojnoj ventilaciji. Takva ustanova ne postoji, a djeca koja su kronicno ovisna o respiratoru su za sada vecinom smjestena u Jedinicama intenzivnog lijecenja djece sto ogranicava mogucnosti prijema akutno ugrozene djece. Manji broj njih se nalazi u svom domu, u okruzju obitelji, i drzava treba uciniti sve da pomogne tim roditeljima u skrbi za svoje tesko bolesno dijete.
Za kraj bih podrzao i namjeru snaznijeg razvoja tzv. dnevnih bolnica. Uistinu, organizacija dnevnih bolnica omogucuje brzu i ucinkovitu dijagnostiku na jednom mjestu i skracenje predugih listi cekanja.
Cestitam!
S postovanjem,
Mr.sc. Josko Markic, dr.med.
Specijalist pedijatar
KBC Split; Klinika za djecje bolesti
Jedinica intenzivnog lijecenja djece
Hvala Vam na komentarima. Nažalost, danas samo u primarnoj zdravstvenoj zaštiti nedostaje 80 pedijatara te ćemo maksimalno poticati njihovo obrazovanje i specijalizaciju. S druge strane, naveli ste precizne podatke o nesrećama kao vodećim uzrocima smrti djece. Stoga imamo potpuno jasno razrađen program koji se zove „SIGURNOST“ gdje prvo slovo „S“ znači „SIGURNOST U PROMETU“, dok drugo slovo „S“ znači „SEKSUALNI ODGOJ“. Dakle, kontinuirano ćemo tijekom cijele godine ukazivati na sigurnost u prometu, a ne kao dosada samo u prvom tjednu početka školske godine. Nadalje, uvesti ćemo zdravstveni, uključivo seksualni odgoj u škole.