Odluka o glasanju pripada vama
Govorim iz perspektive mladog čovjeka, ogorčenog trenutnom vlašću i zabrinutog za budućnost, kako osobnu tako i državnu. S radošću čekam sljedeće parlamentarne izbore jer je smjena vlasti neminovna, radujem se odlasku trenutne garniture vladajućih jer budućnost u njihovim rukama ne vidim kao svijetlu.
Međutim, svoj glas vjerojatno neću uputiti niti Kukuriku koaliciji. Kao obrazovanog čovjeka, čovjeka koji se informira, pokušava razvijati kritičku misao i oblikovati ju u skladu sa snažnim moralnim načelima, žaloste me pojedine točke programa koalicije koje kao da bezumno trče za neoliberalnim "naprednjaštvom", bezkritički i s manjkom intelektualnog pristupa prilaze temama primarno moralno-etičkog-dostojanstvenog karaktera, temama čiju se normativnost podlaže (post)modernim strujama mišljenja, a koje ljudsko dostojanstvo svode na dane mogućnosti tehnike i tehnologije, koje negira vrijednosti ljudske zajednice imanentne čovjeku i njegovom životu, razvoju i odrastanju i sl. Konkretno govorim, između ostalog, o liberalizaciji postupaka umjetne oplodnje, o zamrzavanju velikog broja jajnih stanica, o implementaciji njihovog pretjeranog broja te u konačnici njihovom uništavanju - samo zato jer je nešto tehnički moguće, ne znači da je moralno ispravno. Iako je smrtna kazna tehnički izvediva, iako možda ponegdje gnjev žrtava to i zahtijeva, to ne znači da je ona moralno ispravna. Uništavanje jajnih stanica, uništavanje zametaka, a u konačnici i abortus, različite su inačice uništavanja čovjeka. Bojim se da svoj glas ne mogu dati opciji koja se zalaže za uništavanje jednog života u nastanku, pa zvao se on zigota, stanica, embrio ili fetus.
Iako je umjetna oplodnja stvarnost današnjice i mnoga djeca bez nje ne bi bila rođena, ostvarivanje sebičnih želja pojedinih žena (vrlo vjerojatno govorimo o ženama podložnim ideologiji feminizma) da sebi "stvore", "kupe" ili "nabave" dijete bez partnera putem umjetne oplodnje, u najmanju je ruku sebično i neodgovorno. Onemogućavanje djetetu u startu da se rodi u obitelji, da ima roditelje (oba roditelja), da odrasta u zajednici u kakvoj je gotovo svatko od nas odrastao, u zajednici koja postoji od pamtivijeka, a sve to u vremenu izražene borbe za ljudska prava - tom se djetetu njegova osnovna prava prije samog njegovog rođenja sabotiraju, oduzimaju, negiraju. A sve na račun sebičnih želja, na račun "emancipacije" jer "ženama nije potreban muškarac" i sl. Društvo koje ne štiti one najmanje, najslabije, najugroženije, najizloženije, a podređuje se hirovima, modernitetima, naprednjaštvu (jer sve što je novo, ujedno je i napredno i dobro) i degradiranju dostojanstva čovjeka, nije društvo koje napreduje moralno, već društvo koje luta bespućima vrijednosti koje nemaju realno uporište niti budućnost, a zbog tih lutanja dostojanstvo svakog čovjeka, a najviše najmanjih pati i srozava se.
Žudim za promjenom vlasti, ali strankama koje propagiraju ovakav "liberalizam", nažalost ne mogu dati glas.
Međutim, svoj glas vjerojatno neću uputiti niti Kukuriku koaliciji. Kao obrazovanog čovjeka, čovjeka koji se informira, pokušava razvijati kritičku misao i oblikovati ju u skladu sa snažnim moralnim načelima, žaloste me pojedine točke programa koalicije koje kao da bezumno trče za neoliberalnim "naprednjaštvom", bezkritički i s manjkom intelektualnog pristupa prilaze temama primarno moralno-etičkog-dostojanstvenog karaktera, temama čiju se normativnost podlaže (post)modernim strujama mišljenja, a koje ljudsko dostojanstvo svode na dane mogućnosti tehnike i tehnologije, koje negira vrijednosti ljudske zajednice imanentne čovjeku i njegovom životu, razvoju i odrastanju i sl. Konkretno govorim, između ostalog, o liberalizaciji postupaka umjetne oplodnje, o zamrzavanju velikog broja jajnih stanica, o implementaciji njihovog pretjeranog broja te u konačnici njihovom uništavanju - samo zato jer je nešto tehnički moguće, ne znači da je moralno ispravno. Iako je smrtna kazna tehnički izvediva, iako možda ponegdje gnjev žrtava to i zahtijeva, to ne znači da je ona moralno ispravna. Uništavanje jajnih stanica, uništavanje zametaka, a u konačnici i abortus, različite su inačice uništavanja čovjeka. Bojim se da svoj glas ne mogu dati opciji koja se zalaže za uništavanje jednog života u nastanku, pa zvao se on zigota, stanica, embrio ili fetus.
Iako je umjetna oplodnja stvarnost današnjice i mnoga djeca bez nje ne bi bila rođena, ostvarivanje sebičnih želja pojedinih žena (vrlo vjerojatno govorimo o ženama podložnim ideologiji feminizma) da sebi "stvore", "kupe" ili "nabave" dijete bez partnera putem umjetne oplodnje, u najmanju je ruku sebično i neodgovorno. Onemogućavanje djetetu u startu da se rodi u obitelji, da ima roditelje (oba roditelja), da odrasta u zajednici u kakvoj je gotovo svatko od nas odrastao, u zajednici koja postoji od pamtivijeka, a sve to u vremenu izražene borbe za ljudska prava - tom se djetetu njegova osnovna prava prije samog njegovog rođenja sabotiraju, oduzimaju, negiraju. A sve na račun sebičnih želja, na račun "emancipacije" jer "ženama nije potreban muškarac" i sl. Društvo koje ne štiti one najmanje, najslabije, najugroženije, najizloženije, a podređuje se hirovima, modernitetima, naprednjaštvu (jer sve što je novo, ujedno je i napredno i dobro) i degradiranju dostojanstva čovjeka, nije društvo koje napreduje moralno, već društvo koje luta bespućima vrijednosti koje nemaju realno uporište niti budućnost, a zbog tih lutanja dostojanstvo svakog čovjeka, a najviše najmanjih pati i srozava se.
Žudim za promjenom vlasti, ali strankama koje propagiraju ovakav "liberalizam", nažalost ne mogu dati glas.
Odluka o tome hoćete li i glasati za Kukuriku koaliciju, neku drugu opciju ili uopće nećete glasati, pripada samo i isključivo Vama. No, dobro bi bilo da što više građana izađe na ove izbore jer na njima uistinu biraju put kojim će Hrvatska krenuti u budućnosti. Biraju svoju sudbinu i sudbinu svoje djece.