Novac uložen u kulturu nije uzaludan trošak
Je li se to zove elitizam. Da naši bogataši mogu uživati u glazbi na koju su navikli u djetinjstvu, da se odmore nakon guljenja sirotinje, a pri tome će im trošak olakšati javni novac. Pa to je stvarno krasno. Država u kojoj 5-10 % aktivnog stanovništva pretura aktivno po kantamaza smeće, stvarno ne može bez kulture i sprege sa turizmom. A da se kultura brine malo sama za sebe, a prestane živjeti na grbaći sirotinje.
Šta bi se dogodilo da država smanji za 50 % dotacije kulturi, crkvi, prosvjeti, rodiljama, lažnim braniteljima i poljoprivrednicima i to uzmjeri u zapošljavanje i to sve u prvih 15 dana. Možda bi se na dubrovačkim ljetnim igrama izvodila predstava Kako sam prestao kopati po kantama za smeće.
Šta bi se dogodilo da država smanji za 50 % dotacije kulturi, crkvi, prosvjeti, rodiljama, lažnim braniteljima i poljoprivrednicima i to uzmjeri u zapošljavanje i to sve u prvih 15 dana. Možda bi se na dubrovačkim ljetnim igrama izvodila predstava Kako sam prestao kopati po kantama za smeće.
Kao što smo u svom programu naglasali, izdvajanja za kulturu ne treba držati tek nepotrebnim troškom, već, nasuprot takvoj logici, shvatiti ga kao poticaj razvoju duhovnih vrijednosti koje nas određuju u nacionalnom smislu i povezuju s vrijednostima drugih, prije svega okolnih naroda i zemalja. Moramo biti duboko svjesni i činjenice da naša kulturna baština uskoro prestaje biti samo naša i postaje baštinom gotovo cijelog europskog kontinenta. Kada je o kulturi riječ, imamo na što biti ponosni i cilj nam je da s razlozima toga ponosa upoznamo što je moguće veći broj onih koji toga još nisu dovoljno svjesni ili im je, iz bilo kojeg razloga, pristup kulturnim dobrima otežan.