Ne želimo biti zemlja jeftine radne snage
dok RH bude socijalna i pravedna država koja to nije .
Pod uvjetom da se počne djelovati sa promjenom dosadašnje Vlade .
Mnogi poslodavci sa kojima se sastaje i naš predsjednik SDP-a Zoran Milanović koji im predstavlja planove krše
radnička prava i to svijesno u svojim poduzećima počevši od velikih tvrtki kao što su HT , Hep , Ina , Atlantic grupa , City Ex ( preko kojeg sdp svojim članovima dostavlja pozive i razna pisma ) i dr .
A duhanska industrija u RH , konkretno TDR ucjenjuje nove radnike ugovorom na određeno vrijeme koji se proteže do čak 12 godina i to sistemom prekidom svake 3 godine na mjesec ili dva pa se istu osobu ponovo poziva ali sad na novo radno mjesto , a ustvari
isto i tako ljudima prolaze godine da ništa ne naprave u
svom životu .
Ne mogu kupiti stan , ne mogu ni auto ako im ne uskoče roditelji ( oni koji imaju tu sreću ) , jednostavno ne mogu planirati život .
Normalno takva situacija dovod do pada nataliteta u RH .
Moje pitanje je kako ćete dovesti red kad su moćne korporacije vlast u RH koje iza sebe imaju svoje države
koje će pritiskati našu vlast ? Jer RH i tako provodi ono
što svjetske sile nalažu diplomatskim kanalima .
Hrvatskih tvrtki koje su značajne je jako malo i to
zločinom koji je provela vlast hdz-a u vrijeme rata .
Privatiziraj i pretvaraj svjetlosnom brzinom .
Genocid , masakar , silovanje , ubojstvo koje nije iz obrane ,
paljenje tuđeg doma , rušenje , razaranje je zločin , ali isto
tako uništavanje tzv. društvenog vlasništva i pljačka za
vrijeme rata je zločin protiv vlastitog naroda koji po novom ZKP-u ne zastarjeva .
Ta pravda toliko dugo traje da su mnogi akteri već nažalost preminuli . Kako se to misli riješiti kad su većinom strani vlasnici koji su uložili siću , a danas zgrću veliku lovu ?
Da li će se obiteljima kojima se utvrdi da su radili zločin
krađe i pljačke bivše društvene imovine ona oduzeti i dati
radnicima koji su radili u tim poduzećima ?
Investitori mnogi koji dolaze u RH plaćaju većinom radnike minimalno i ne žele čuti za sindikat . Kako to
riješiti , a da se ne pokupe i odu u Rumunjsku ili Bugarsku gdje je još " veselije" nego kod nas ?
Da li će biti gradnje socijalnih stanova u kojima će moći
biti obitelji za svog života uz simboličnu najamninu koje nisu u stanju kupiti vlastiti stan ?
Pr .
Muž i žena imaju stalni posao i zajedno prihoduju oko 6200 kn .
Da bi mogla banka uopće razmatrati njihov zahtjev za
kupnju stana potrebno je da zatvore sve kreditne kartice
i minus po tekućem računu .
Što je nemoguće je ljudi nekako trebaju jesti , oblačit se i
općenito živjeti .
A da zatvore sva dugovanja opet najvjerojatnije ništa
od stambenog kredita .
Bilo bi idealno da zajedno prihoduju 12 600 KN !!!!!!!!!!!!!
Oni su željeli samo garsonjericu od 34 m2 !!!!
Hoće li kukuriku koalicija spomenuti da je Istri osim
turizma koji kratko traje potrebna i industrija koja
je opustošena ?
U Puli je do 1992 . godine bilo 34 proizvodna subjekta .
Da li misli kukuriku koalicija da je moguće privući investitore u RH , a da radnici ne rade za bagatelu ?
U Italiji , Španjolskoj , pa i Francuskoj se isto ucjenjuju
radnici kroz ugovor na određeno vrijeme , neplaćeni
prekovremeni , rad nedjeljom i td.
Potvrđeno kroz razgovor sa ljudima koji rade u inozemstvu ili su radili .
Dovode se Rumunji i Bugari i drugi siromašni narodi da
rade teške i slabo plaćene poslove , baš kao i kod nas .
Imaju sindikat koji je jak i koji je u stanju blokirati i
paralitzirati državu da bi se pokušala ostvariti prava .
Naravno po zakonu imaju većina starih članica veća prava nego kod nas po zakonu ( na papiru , odnosno
u državnim i javnim poduzećima je to bolje regulirano ) .
Da li će se uvesti obvezno sindikalno organiziranje u
svako poduzeće u RH , budući je većine radnika strah od
otkaza ?
Da li će svako poduzeće dobiti kroz zakon obvezu kolektivnog ugovora i pregovaranja sa sindikatom/ima ?
Hrvatska doista jest u situaciji koju ste tako plastično predstavili. Da, radnička se prava krše, da - nemamo mehanizama (ili postojeći nisu učinkoviti u dovoljnoj mjeri), kojima bismo suzbili zlouporabe, koje se, uostalom, događaju godinama, prečesto i s blagoslovom aktualne vlasti. To znači da nam trebaju korjenite promjene, kojima je pretpostavka društveni konsenzus: radnika - poslodavaca - politike u širem smislu. Može li se to ostvariti u društvu u kojemu su razlike između onih koji imaju sve više i onih koji imaju sve manje toliko izražene. Mi u Kukuriku koaliciji vjerujemo da je sada trenutak za promjene, jer Hrvatska je pred članstvom u Europskoj uniji i nikako ne želimo postati zemlja jeftine radne snage. Želimo razvijati čiste, zelene tehnologije, proizvoditi, a ne samo uvoziti, stvarati novu vrijednost, a ne rastakati postojeće i živjeti od rasprodaje nacionalnog bogatstva. Ne želimo u zajedničkoj Europskoj uniji biti građanima drugog reda, slabo plaćenima i podložnima nesmiljenoj tržišnoj borbi. Zato moramo stvarati mehanizme zaštite i ulagati u obrazovanje i vještine naših radnika. Moramo se dogovoriti što proizvodimo, zašto i kako ćemo ulagati višak novostvorene vrijednosti. Važnu ulogu u ostvarivanju toga konsenzusa ima i radničko organiziranje i samoorganiziranje te sudjelovanje u odlučivanju. Uloga sindikata mora biti mnogo snažnija nego što je danas, a sindikalno udruživanje ne smije biti dovedeno u pitanje samovoljom pojedinaca.