Nasilje među mladima

U nešto manje od godinu dana, hrvatska javnost se nagledala i naslušala priča i reportaža o slućajevima nasilja među mladima, na svu sreću bez ikakvih smrtnih slućajeva. Veliki je problem što se takvi nasilnici, po mojem mišljenju, ne kažnjavaju adekvatno. Ti isti navedeni su u velikoj većini slućajeva djeca koja redovito nisu na satu, markiraju, sakupljaju jedinice itd. Kakvu god kaznu da im izreče škola ili eventualno pravosuđe i neke druge nadležne institucije, ukoliko dođe do prijave takvog slućaja istima, jednostavno neće utjecati na njih (nasilnike), te će u onom najgorem scenariju (za nasilnike) završiti u domu na nekoliko mjeseci, ako ne i toliko i smatram da je takav pristup neprihvatljiv jer se, u nekim slućajevima, žrtva izjednačava sa napadačem. Također, u potpunosti je apsurdno da ako jedan maloljetnik ubije drugoga, čeka ga ta ista kazna, i to maksimalno od 1 do 2 godine. Moja pitanja su sljedeća:

1. Zašto se, po uzoru na SAD, maloljetnicima u sudskim sporovima, ukoliko oni počine teška kaznena djela poput ubojstva, prijetnja ubojstvom i sl. , ne sudi kao punoljetnim osobama ? Kada bi takvo nešto postojalo u hrvatskom pravosuđu, kazne bi bile za nasilnike puno drastičnije i vjerujem da bi takvih slućajeva bilo daleko manje.

2. Zašto se ne bi uvela kazna prisilnoga rada ? Unatoč tome što bi se u takvim slućajevima možda "povrijedila prava djece", ovo bi bila i najrealnija i najprikladnija solucija za slućajeve kada dolazi do slućajeva sukoba. Osim toga, u jednu ruku, nasilnici su napadanjem svojeg školskog kolege i kršeći zakon svojih prava se odrekli te ih nemaju apsolutno nikakvo pravo koristiti u svoju obranu kako bi izbjegli ovakav tip kazne. Kada bi se uvela ovakva kazna, onda bi se oni mogli slati na gradilišta i slična mjesta gdje se odvijaju radovi te pomagati u razvoju ove države, a da državu njihov rad neće stajati niti kune. Razvoj države preko leđa najvećeg otpada ovog društva bez potrošene kune? Apsolutno DA!

Napomena kada budete odgovarali na ovo pitanje:

U ovom pitanju sam se STRIKTNO orijentirao na srednjoškolce, pa da ne bude nekakve zabune da sam uključio i osnovnoškolce.

Unaprijed, hvala Vam na odgovoru.

Prije svega dozvolite da nešto konstatiramo, s čime ćete se,vjerujemo, sigurno složiti.  Naša mladost je od institucija odgojno zapuštena. Kao prvo, nasušna je potreba u naš obrazovni sustav,  a i ranije, od predškolske dobi, uvesti obrazovanje za mir i demokraciju. Djecu i mlade treba podučiti da svakodnevne sukobe rješavaju na mirni način, razviti kod njih način za suradnju, solidarnost i uklanjanje bojazni od drugog i drugačijeg.  To podrazumijeva i promjenu političkog sustava u kojem su najveće ljudske vrijednosti: rad, roba, zdravlje i obrazovanje roba koja ide na tržište i prvenstveno dostupna bogatijima. Čovjek mora imati elementarnu sigurnost i u drugima vidjeti suradnika, partnera, a ne samo konkurenta ili neprijatelja. Nažalost, danas smo od toga udaljeni svjetlosnim godinama.

Sve su to kriminogeni faktori pod kojima je naša mladež stasala, u kojima živi. Stoga je i porast kriminaliteta među mladima sve veća, a nerijetko nas zapanji i svirepost izvršenja pojedinih kaznenih djela.   

1. Naš pravni sustav kroz Zakon o sudovima za mladež bitno odudara od anglosaksonskog po kojemu čak i djeca kazneno odgovaraju. Kod se postupak vodi PREMA, a ne PROTIV maloljetnika. Intencija je upravo da se  mlada osoba može popraviti u koliko se na nju odgojno utječe, pa su naglašeniji odgojni, a ne retributivni elementi.  Za najteža djela i malodobnoj osobi može se izreći kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od deset godina.

2. Naš sustav omogućava rad za opće dobro, ali država nije osigurala sredstva ni materijalne uvjete kako bi se ova mjera što više koristila i to na korit društva i takve osobe prema kojoj bi se izricala. Stoga ostaje nam da osiguramo da se te mjere izriču sukladno zakonu i tako koriste u što većem opsegu.

Objavljeno 26.10.2011.