Naraslu nelikvidnost rješit ćemo u šest mjeseci
jedna sam od mnogih malih poduzetnika koji grcaju pod pritiskom krize i opće nesposobnosti svakog segmenta ove države. I suprug i ja smo arhitekti (svako u svojoj firmi), i kao da nije dovoljno to što samog posla nema dovoljno, naravno da nas muči i problem naplate.
Konkretno, suprugova firma već se skoro dvije godine sudi sa jednom velikom i uspješnom građevinskom firmom iz Splita, čija se vlasnica u medijima voli predstavljati kao skromna poduzetnica novog kova, samozatajna, poštena... Naravno, cijelo svoje poslovanje zasniva i na neplaćanju svih suradnika.
Firma mog supruga napravila je projekt i ishodila lokacijsku dozvolu, i za taj posao nije plaćena. Tužili su ih, spor je vođen na sudu u Splitu. Tužena strana ne negira da je posao odrađen, i da su dužni, nego se brani time da su "nastupile nove okolnosti", odnosno kriza. Prvostupanjska presuda ovo ljeto je donesena u korist firme mog supruga, no naravno, podnesena je žalba i predmet se prebacuje na Visoki trgovački sud u Zagrebu, za koji, eto, tek sad saznajemo da je najsporiji i najkorumpiraniji u zemlji. Naravno, jer nismo se dosad bavili tužbama i, srećom, nismo imali sudskih sporova nikad u životu.
Kažu da je minimalno potrebno 2 godine da predmet dođe na red. Pa da se nakon toga vrlo vjerojatno sve vraća na početak.
Osjećaj nemoći, bijesa i jada koji nas preplavljuje zbog ove situacije nije ništa jedinstveno, znamo ga dijele i mnogi građani ove nesretne zemlje koja pogoduje bogatima i kvarnima, a nas koji pokušavamo preživjeti od svog rada gura prema zatvaramu firmi i ureda, prema odlasku na burzu gdje bi se nakačili na ono malo jadnih pomoći koje nam se eventualno pružaju.
Naše tri obitelji gurnute su na rub preživljavanja zbog bahatosti i prepredenosti jedne lokalne moćnice.
Pitanja:
Na koji način mislite promijeniti i ubrzati rad sudova?
Na koji način mislite pomoći slučajevima kao što smo mi, koji već jesmo u paklu sudskih procedura, i kojima se smiješi bankrot, jer nećemo moći dočekati konačnu presudu (a upravo na to se i ciljalo kad se posao naručivao).
Na koji način mislite vratiti vjeru nama, relativno mladim poduzetnicima, koji bi trebali izdurati još kojih 30-ak godina radeći?
Kako nas mislite zadržati da se ne skupimo i barem svojoj djeci pokušamo pružiti bolji život u nekoj drugoj zemlji, jer vlastitu doživljavamo kao kaznu?
Davno započete reforme pravosuđa treba dovršiti, prioriteti su ubrzanje sudskih postupaka i rješavanje zaostataka. Mijenjat će se i sustav izbora i napredovanja sudaca, uz mogućnost rane eliminacije neuspješnih i sporih, budući da stalnost sudačke funkcije ne može biti zajamčena onima koji ne ostvaruju ni donji prag potrebne kvalitete rada. Uvest će se i veća disciplina za pojavljivanje na ročištima stranaka i svjedoka. Poticat će se i alternativni načini rješavanja sporova, posebno mirenje i arbitraža.
Uvest ćemo i mogućnost besplatne pravne pomoći i savjetovanja.
Posebnu ćemo pažnju posvetiti rješavanju problema nelikvidnosti i (ne)kulture neplaćanja pošto upravo to smatramo glavnom preprekom gospodarskom oporavku.
Smatramo da su upravo obrtnici i mali poduzetnici najteže pogođeni krizom, pogotovo zbog nelikvidnosti koja generira začarani krug neplaćanja. Upravo ranjivost „malih“, ali i činjenica da predstavljaju velik udjel u hrvatskom gospodarstvu te da su posljednjih godina apsorbirali više od 80% novoga zapošljavanja, traži posebnu brigu i potporu države. Zato ćemo ponuditi nove mjere potpore sektoru maloga i srednjega poduzetništva.
Polazimo od toga da će sinergijski učinak svih mjera naše nove gospodarske i razvojne politike najprije i najviše osjetiti i iskoristiti mali i srednji poduzetnici, koji su i najpropulzivniji, ali danas i najugroženiji sudionici i stvaratelji gospodarskoga rasta. Problem nelikvidnosti riješit ćemo izmjenama Zakona o financijskom poslovanju. Definirat ćemo rokove plaćanja kao i postupke ako uslijede poremećaji. Država i banke u 90 dana rješiti će preustroje vansudskim postupcima. Naraslu nelikvidnost rješit ćemo u šest mjeseci.