Misija, vizija, strategija i akcijski plan

Misija odgovara na pitanje “zbog čega postojim?“, a što je u zdravstvenom sustavu potpuno jasno. Svi mi koji radimo u zdravstvenom sustavu, bilo zdravstveni profesionalci, bilo nezdravstveni djelatnici imamo istu misiju koja se može sažeti u sljedeće: pomoći našim pacijentima; ne naškoditi; učinkovito izlječiti itd. Drugim riječima misija je poznata. Upravo stoga smo se, kao što ste i sami odlično primjetili u Planu 21 okrenuli viziji. Naravno definicije „misije“ i „vizije“ se odnose kako na pojedince tako i na institucije. Misija definira svrhu postojanja (poziv, zadaću postojanja). Misija, dakle treba odgovoriti na jednostavna pitanja: “Zašto ta institucija postoji? /”Why you exist?/ odnosno “Što tu instituciju razlikuje od drugih? /”What distinguishes you?/”. Primjerice misija kliničkih bolničkih centara je istodobno trostruka: stručni, znanstveni i nastavni rad. Dakle, i naša misija je trostruka: liječenje i skrb o bolesnicima, daljnje razvijanje znanstveno-istraživačkog rada te edukacija odnosno prenošenje znanja u dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi.

S druge strane, vizija definira budućnost, a na osnovi sadašnjih spoznaja te predmnijevajući daljnji razvoj (u ovom slučaju medicinske struke i znanosti). Za razliku od misije, vizija treba odgovoriti na pitanje: “Gdje želimo ići? – odnosno - Kako se želimo razvijati? /”Where do we want to go?/ ”. Nedvojbeno je da je bolnički sustav u svijetu posljednjih 50-tak godina doživio cijeli niz strukturalnih promjena. Obzirom da je naša misija trostruka,  jasno da i vizija mora biti trostruka. Prvo, naš osnovni cilj i moto je “Pacijent i njegova obitelj trebaju biti u centru naše pažnje – dakle, pružiti sve najbolje našim pacijentima” (“All the best for the patient”). Drugo, unaprijeđivati znanstveno-istraživački rad. Živimo u vremenu eksplozivnog razvoja znanosti osobito molekularne genetike i medicine. Primjerice, u lipnju 2000. godine otkriven je humani genom, dakle otkrivena je tzv. “knjiga života” te se otkrivaju posljednje tajne ljudskog života. Ovo otkriće je već dovelo do praktične primjene u dijagnostici različitih bolesti ali i u terapiji različitih, do jučer, neizlječivih bolesti. Upravo primjena ovih tzv. “inteligentnih lijekova” dovela je primjerice da su neke do prije 3-4 godine neizlječive bolesti, već danas postale ili potpuno izlječive ili izlječive u izrazito visokom stupnju: kronična mijeloična leukemija, neki genotipovi kroničnog C hepatitisa, Gaucherova bolest, itd. Većina svjetskih medicinskih autoriteta slaže se da će se već za 10-tak godina u mnogome promijeniti koncepcija liječenja mnogih bolesti. Upravo ova istraživanja mogla bi u konačnici rezultirati pobjedom nad mnogim bolestima, uključujući i maligne bolesti. Treće, naša obveza je nastavni rad i edukacija.

Dakle, svaka zdravstvena administracija (ali i drugi resori) bi trebala izraditi svoju misiju, viziju i strategiju razvoja. Strategiju treba učiniti, što je držim vrlo važno, na osnovu tzv. “SWOT” analize i “PDSA” postupka / SWOT: “Strength – Weakness – Opportunity – Threat” & PDSA :“Plan – Do – Study - Act”  postupka/. Naime, kako će hrvatsko zdravstvo izgledati u slijedeća dva desetljeća ovisi upravo o odlukama koje donesemo sada. Osobno smatram, da strategija razvoja zdravstva ali i bilo kojeg segmenta hrvatskog društva, nikada nije bila važnija. Naime, gdje nema vizije ljudi stradavaju! Da je bilo vizije i strategije razvoja Hrvatske ne bih danas došli u situaciju u kojoj se nalazimo. U svakom slučaju već imamo spreman i Akcijski plan implementacije ove Strategije.