Izmjenit ćemo zakonodavni okvir koji regulira problematiku djece s invaliditetom
Poštovani,
1.Da li ćete ukinuti ograničenje kod stjecanja pravo na status roditelja -njegovatelja kod stavke da se boravak u školi za djecu s posebnim potrebama od 4 -8 sati na dan smatra poludnevnim boravkom?
Naime, škola traje 180 radnih dana a u privredi ima 250 radnih dana. Roditelj koji ima dijete s više tjelesnih i mentalnih oštećenja ovako ne može dobiti status njegovatelje ako dijete ide u neku od specijaliziranih škola 4 sata na dan a istovremeno ne može ostvariti pravo na rad od 4 sata na dan jer niti jedan poslodavac ga neće zaposliti i dati mu 70 dana godišnjeg odmora dok nema škole.Uz to takva djeca češće oboljevaju, moraju redovito uzimati terapiju i ići na kontrole izvan mjesta boravka pa u stvarnosti bi takav roditelj, koji ima sreće da radi, izostajao s posla po 6 mjeseci i bio na bolovanju koje opet ide na teret državniog proračuna.
Roditelj je prisiljen ne raditi i kada prođu godine i dođe u zrelo doba neće imati prava na mirovinu jer nije niti radio. Tako dobivamo još jedamn "socijalni slučaj", uz bolesnog odralog čovjeka i starog roditelja bez primanja.
2.Djeca s posebnim potrebama imaju kakavvu -takvu skrb u školama do 21. godine. Što nakon 21. godine?
3. Što je s registrom djece s posebnim potrebama i da li namjeravate utvrditi stvarno stanje istog i izračunati stvarna realna sredstva potrebna da bi roditelji i djeca napokon imali prilike normalno živjeti, a da se ne događaju situacije da u jednoj županiji komisija za istu dijagnozu donosi riješenje o invaliditetu s pravima koje im pripadaju, a u drugoj ta ista dijagnoza nije invaliditet?
Srdačan pozdrav,
Ante Armanini
Andrije Hebranga 6D
Zadar
1.Da li ćete ukinuti ograničenje kod stjecanja pravo na status roditelja -njegovatelja kod stavke da se boravak u školi za djecu s posebnim potrebama od 4 -8 sati na dan smatra poludnevnim boravkom?
Naime, škola traje 180 radnih dana a u privredi ima 250 radnih dana. Roditelj koji ima dijete s više tjelesnih i mentalnih oštećenja ovako ne može dobiti status njegovatelje ako dijete ide u neku od specijaliziranih škola 4 sata na dan a istovremeno ne može ostvariti pravo na rad od 4 sata na dan jer niti jedan poslodavac ga neće zaposliti i dati mu 70 dana godišnjeg odmora dok nema škole.Uz to takva djeca češće oboljevaju, moraju redovito uzimati terapiju i ići na kontrole izvan mjesta boravka pa u stvarnosti bi takav roditelj, koji ima sreće da radi, izostajao s posla po 6 mjeseci i bio na bolovanju koje opet ide na teret državniog proračuna.
Roditelj je prisiljen ne raditi i kada prođu godine i dođe u zrelo doba neće imati prava na mirovinu jer nije niti radio. Tako dobivamo još jedamn "socijalni slučaj", uz bolesnog odralog čovjeka i starog roditelja bez primanja.
2.Djeca s posebnim potrebama imaju kakavvu -takvu skrb u školama do 21. godine. Što nakon 21. godine?
3. Što je s registrom djece s posebnim potrebama i da li namjeravate utvrditi stvarno stanje istog i izračunati stvarna realna sredstva potrebna da bi roditelji i djeca napokon imali prilike normalno živjeti, a da se ne događaju situacije da u jednoj županiji komisija za istu dijagnozu donosi riješenje o invaliditetu s pravima koje im pripadaju, a u drugoj ta ista dijagnoza nije invaliditet?
Srdačan pozdrav,
Ante Armanini
Andrije Hebranga 6D
Zadar
Poštovani gospodine Armanini,
potpuno smo svjesni teškoća s kojima se susreću roditelji djece s teškim oštećenjima. Jedan od naših prioriteta u području socijalne skrbi, a o kojima smo i diskutirali s udrugama koje skrbe i štite prava oboljele djece, jest izmjena zakonodavnog okvira koji regulira problematiku djece s invaliditetom. Te izmjene prethodno planiramo dogovoriti sa stručnom i zainteresiranom javnosti i vjerujemo da ćemo u skladu s proračunskim mogućnostima uspjeti osigurati bolje uvjete za tu kategoriju djece i njihove roditelje, između ostalog i zato što se ne radi o velikom broju obitelji.