Hoće li buduća vlada uvesti reda u prosvjetu, npr. pozitivnu selekciju (između boljih i loših) nastavnika? Zatim, kako će vratiti objektivno ocjenivanje učenika, a čije bi bi minimalne standarde za pojedine predmete i stupnjeve obrazovanja izradile stručne službe, a znanje učenika - uz (popustljive?) nastavnike - kontrolirale i službe Ministarstva, budući da sadašnje rasulo sa poklanjanjem ocjena ne vodi ničemu? Da li bi ocjene iz vjeronauka (čije predavani sadržaj Ministarstvo ne određuje i ne kontrolira) smjele ikako ulaziti u prosjek ocjenjivanja, budući da je u praksi često nejasno je li se ocjenjuje poznavanje vjerskih zasada i dogmi ili se ocjenjuje vladanje učenika po odgojnim standardima Crkve (učestalost pohađanje Mise i sakramenata i sl.) Želja mi je da ga se ukine kao takvog (punog zbunjujuće vjerske ideologije i dihotomnog odgoja). A ako većina građana želi da vjeronauk ostane u javnim školama, je li bi on mogao biti predavan samo kao odgojni predmet sa upoznavanjem svih kultura (i religija) sa kritičko -povijesnim vrednovanjem njihovih naučavanja i prakse, a što se ne bi smjelo SUPROTSTAVLJATI sa informacijama koje se predaju u drugim predmetima (u povijesti, prirodnim znanostima...)? Da li bi se, uz korigiranje Ugovora sa Vatikanom, i vjerska poduka mogla vratiti u vjerske zajednice koje s jedne strane tvrde da je u javnoj školi teoretska vjeonaučna poduka o sakramenitim i sličnom tobože jako potrebna, a s druge strane tvrde da se odgojna praksa (življenje sakramenata...) NAJNUSPJEŠNIJE obavlja baš u dotičnoj vjerskoj zajednici. Čemu bi onda služila teoretska nastava o sakramenitima inicijacije i svemu ostalom u školi? Je li se slažete da je to najviše iz razloga vjerske propagande? To makar pretpostavljaju pojedini biskupi kada tvrde da se ukidanjem takvoga vjeronauka želi iskorijeniti vjera iz hrvatskog naroda, tj da bi se postojećim vjeronaukom u školi katolička vjera zadržala u narodu. Iako o pojavi, zenitu i kraju pojedinih vjerskih zajednica i civilizacija u povijesti, znanost ne može potvrditi te biskupove tvrdnje kao ni one tvrdnje o tobože velikoj vrijednosti dosadaašnjih satova vjeronauka za opstanak vjere što upravo pokazuju i ta tzv. "komunistička vremena" kada vjeronauka nije bilo u školama, a naša Katolička crkva je svejedno bila jača, nego će to ikada biti, jednako kao i buduća oporbena stranka, HDZ, koji Crkvi - iz Proračuna za protuslugu podrške - plaća više nego što Crkva vraća društvu (tu ne računam distribuciju dobara koja ne stvara Crkva preko Caritasa i sl.). Ja sam svijestan mogućnosti, ako ukinete dosadašnji oblik vjeronauka, da će Vam (kao lijevoj koaliciji) to uskoro oporbeni HDZ-ovci nabiti na nos kao nedemokratsku, "komunjarsku" stečevinu koju je HDZ ukinuo iz tobože "demokratskih promjena", a i (još i više) iz računice podrške Katoličke crkve upravo HDZ-u. Iako nije riječ pragmatizmu (ne valjda i Vašem), ponavljam pitanje je li se namjerava poduzeti nešto u tom smislu, ili će sve ostati kao i u vrijeme HDZ-ove koalicije, pa će vjerski učitelji svih konfesija pričati i nadalje djeci u javnim školama sve što god im padne na pamet bez ičije kontrole, ili će nuditi (svojima) RADNA MJESTA za nova nepotrebna uhljebljenja u vrijeme kada su im župnici zabavljeni osobnim "poslovima" ili odmorom? Za razliku od tzv. "komunističkih vremena" kada je jedan župnik sa puno više djece u mnogim mjestima sve to STIGAO SAM obaviti bez pomoći redovnica ili vjeroučitelja-laika. Nikakvi vjerski zatucanci ne bi smjeli više traumatizirati djecu obvezujućim misama (kao smrtnim, paklenskim grijesima i sličnim zastrašivanjima). Da li će Ministarstvo i u privatnim (i vjerskim) školama uvesti iste minimalne standarde za pojedine stupnjeve pojedinih predmeta i kontrolirati njihovu realizaciju? Ako te privatne škole budu uspješne, da li će se to i koliko financirati iz Ministarstva? Zahvaljujem unaprijed na odgovorima na ova, čini se, povezana pitanja. Ivan Žignić.
Poštovani gospodine Žignić,
prva i temeljna promjena sastoji se u tome da zakoni budu obavezni za sve te da se kažnjava njihovo kršenje. Tako treba biti i s odgojno-obrazovnim sustavom. Zakoni nas obavezuju na izbor najboljih, a ne politički (ili rodbinski) najpodobnijih. Uvelike ćemo se oslanjati na rezultate vanjskog vrednovanja odnosno nacionalnih ispita no testomanija ne bi smjela prekriti ostale oblike provjere kompetencija. Vjeronauk je izborni predmet i treba dobiti takav status a o učenicima odnosno njihovim roditeljima ovisi hoće li ga pohađati ili ne. Subvencije privatnim školama ovisit će o zatečenom stanju 'blagajne'. U tome su nam značajne tzv. alternativne škole, kako zbog njihovih uspjeha, tako i zbog pluralizma hrvatskog školstva.