Informatičko obrazovanje mora biti satavni dio obrazovnog procesa
Što se tiče informatizacije i informatičkog opismenjavanja:
Način na koji se to do sada pokušalo riješiti je katastrofalan, a i buduće planiranje razvoja informatičkog opismenjavanja je diskutabilan (po meni i pogrešan).
Zbog čega je to tako?
Odgovor koji se nameće je; nema jasne vizije što se time želi postići. Koji je krajnji cilj? Na koji način ga ostvariti? Koja sredstva su za to potrebna i kako ih osigurati?
Koji je cilj informatičkog opismenjavanja?
Osnovna vizija informatičkog opismenjavanja je univerzalno osposobljavanje učenika da informatičke tehnologije koriste kao alat za pomoć u rješavanju konkretnih obrazovnih, životnih ili profesionalnih problema. Cilj je kvalitetativno povečanje stručnosti i znanja učenika, kako bi bili osposobljeni i konkurentni na domaćem i stranom tržištu.
- Postojeći sustav omogućava samo opće upoznavanje sa informatičkim tehnologijama. Na taj način se samo zagrebalo u potrebu informatičkog opismenjavanja tako da rezultat provedbe tog sustava ne opravdava sredstva koja se u njega ulažu.
Neorganiziran pristup informatizaciji školstva bez jasne vizije o realnosti provedbe biti će samo nepotrebni trošak državi, ali i onima u ime kojih se provodi.
Na koji način osigurati provedivu i svrhovitu informatizaciju školstva?
1) Mora se dobiti opći društveni konsenzus da je to potrebno.
2) Mora nam biti jasno da se on ne može provesti odjednom i u svim segmentima školstva.
Za provedbu informatizacije školstva u svim njenim segmentima potreban je vremenski period od 8 godina. Svake godine bi se u taj sustav uključivala po jedna generacija učenika i za svaku nadolazeću generaciju bi trebalo izvršiti osposobljavanje nastavnog kadra. To znači da nema klasičnih informatičkih nastavnika niti klasičnog predmeta iz informatike, već svaki nastavnik za svoj nastavni program mora koristiti alat informatičke tehnologije kao didaktičko sredstvo. Nastavnici bi imali od jedne do osam godina da se za to pripreme.
Informatizacija školstva bi obuhvaćala obrazovanje od petog razreda osnovne škole pa do kraja srednjoškolskog obrazovanja.
Zašto počinjati tako važan projekt informatičkog opismenjavanja od petog razreda osnovne škole?
1) Djeca lakše upijaju nova znanja i više su koncentrirana od adolescenata kojima višak hormona ruši koncentraciju.
2) Nastavnici i roditelji im mogu više pomoći.
3) Veći dio troška informatizacije školstva se može pokriti preusmeravanjem dijela naknada za dječje doplatke. Ako trenutno jedan tablet košta oko 1200kn, u periodu od 8 godina trošak za njega bi iznosio 13kn po učeniku. Za taj iznos bi se mogla smanjiti naknada za dječji doplatak.
Za prvu generaciju polaznika informatičkog opismenjavanja trebat će kupiti npr. 50.000 tableta, a to će biti kontinuirano potreba svake godine, dok got se provodi program informatičkog opismenjavanja. To znači da bi mogli razviti vlastitu proizvodnju za udovoljenje tim kontinuiranim potrebama.
- Nakon završenog petog razreda te tablete ostavljaju na korištenje drugoj generaciji koja upisuje peti razred, a oni dobivaju nove tablete u šestom razredu. U međuvremenu nastavnici koji predaju u šestom razredu imali su godinu dana da se osposobe za korištenje alata informatičkih tehnologija kao didaktičkim sredstvom. Takav postupak se ponavlja do kraja informatičke izobrazbe.
- Na ovaj način informatičko obrazovanje nije zasebna disciplina već je sastavni dio obrazovnog procesa, a klasična informatika može ostati kao izborni predmet za napredne učenike.
Da bi se racionalizirao trošak, informatizaciju bi trebalo bazirati na slobodnom operativnom sustavu, a naručiti, platiti i otkupiti prava na programska rješenja za njegovo funkcioniranje te izdati koncesiju za njegovo održavanje.
Programska rješenja koja zahtjevaju nove uređaje (tablete) ne bi se trebala mjenjati u toku 4 godine.
U sklopu provedbe projekta informatizacije potrebno je izgraditi e-biblioteke za pohranjivanje obrazovne i znanstvene građe koju mogu slobodno koristiti korisnici informatičkog obrazovanja. U tu svrhu država treba putem javnih natječaja naručivati i otkupljivati autorska prava za nastavnu građu u digitalnom obliku.
Natavnicima će to olakšati pripremu za prilagodbu pristupa u prijenosu znanja, specifičnostima učenika. Time mogu i izraditi skriptu predavanja tako da učenici ne moraju kupovati knjige, što je također značajna ušteda.
Prednosti ovog pristupa je i što su autori jednokratno obeštećeni za svoj rad te nisu pod pritiskom i ucjenom izdavača.
Način na koji se to do sada pokušalo riješiti je katastrofalan, a i buduće planiranje razvoja informatičkog opismenjavanja je diskutabilan (po meni i pogrešan).
Zbog čega je to tako?
Odgovor koji se nameće je; nema jasne vizije što se time želi postići. Koji je krajnji cilj? Na koji način ga ostvariti? Koja sredstva su za to potrebna i kako ih osigurati?
Koji je cilj informatičkog opismenjavanja?
Osnovna vizija informatičkog opismenjavanja je univerzalno osposobljavanje učenika da informatičke tehnologije koriste kao alat za pomoć u rješavanju konkretnih obrazovnih, životnih ili profesionalnih problema. Cilj je kvalitetativno povečanje stručnosti i znanja učenika, kako bi bili osposobljeni i konkurentni na domaćem i stranom tržištu.
- Postojeći sustav omogućava samo opće upoznavanje sa informatičkim tehnologijama. Na taj način se samo zagrebalo u potrebu informatičkog opismenjavanja tako da rezultat provedbe tog sustava ne opravdava sredstva koja se u njega ulažu.
Neorganiziran pristup informatizaciji školstva bez jasne vizije o realnosti provedbe biti će samo nepotrebni trošak državi, ali i onima u ime kojih se provodi.
Na koji način osigurati provedivu i svrhovitu informatizaciju školstva?
1) Mora se dobiti opći društveni konsenzus da je to potrebno.
2) Mora nam biti jasno da se on ne može provesti odjednom i u svim segmentima školstva.
Za provedbu informatizacije školstva u svim njenim segmentima potreban je vremenski period od 8 godina. Svake godine bi se u taj sustav uključivala po jedna generacija učenika i za svaku nadolazeću generaciju bi trebalo izvršiti osposobljavanje nastavnog kadra. To znači da nema klasičnih informatičkih nastavnika niti klasičnog predmeta iz informatike, već svaki nastavnik za svoj nastavni program mora koristiti alat informatičke tehnologije kao didaktičko sredstvo. Nastavnici bi imali od jedne do osam godina da se za to pripreme.
Informatizacija školstva bi obuhvaćala obrazovanje od petog razreda osnovne škole pa do kraja srednjoškolskog obrazovanja.
Zašto počinjati tako važan projekt informatičkog opismenjavanja od petog razreda osnovne škole?
1) Djeca lakše upijaju nova znanja i više su koncentrirana od adolescenata kojima višak hormona ruši koncentraciju.
2) Nastavnici i roditelji im mogu više pomoći.
3) Veći dio troška informatizacije školstva se može pokriti preusmeravanjem dijela naknada za dječje doplatke. Ako trenutno jedan tablet košta oko 1200kn, u periodu od 8 godina trošak za njega bi iznosio 13kn po učeniku. Za taj iznos bi se mogla smanjiti naknada za dječji doplatak.
Za prvu generaciju polaznika informatičkog opismenjavanja trebat će kupiti npr. 50.000 tableta, a to će biti kontinuirano potreba svake godine, dok got se provodi program informatičkog opismenjavanja. To znači da bi mogli razviti vlastitu proizvodnju za udovoljenje tim kontinuiranim potrebama.
- Nakon završenog petog razreda te tablete ostavljaju na korištenje drugoj generaciji koja upisuje peti razred, a oni dobivaju nove tablete u šestom razredu. U međuvremenu nastavnici koji predaju u šestom razredu imali su godinu dana da se osposobe za korištenje alata informatičkih tehnologija kao didaktičkim sredstvom. Takav postupak se ponavlja do kraja informatičke izobrazbe.
- Na ovaj način informatičko obrazovanje nije zasebna disciplina već je sastavni dio obrazovnog procesa, a klasična informatika može ostati kao izborni predmet za napredne učenike.
Da bi se racionalizirao trošak, informatizaciju bi trebalo bazirati na slobodnom operativnom sustavu, a naručiti, platiti i otkupiti prava na programska rješenja za njegovo funkcioniranje te izdati koncesiju za njegovo održavanje.
Programska rješenja koja zahtjevaju nove uređaje (tablete) ne bi se trebala mjenjati u toku 4 godine.
U sklopu provedbe projekta informatizacije potrebno je izgraditi e-biblioteke za pohranjivanje obrazovne i znanstvene građe koju mogu slobodno koristiti korisnici informatičkog obrazovanja. U tu svrhu država treba putem javnih natječaja naručivati i otkupljivati autorska prava za nastavnu građu u digitalnom obliku.
Natavnicima će to olakšati pripremu za prilagodbu pristupa u prijenosu znanja, specifičnostima učenika. Time mogu i izraditi skriptu predavanja tako da učenici ne moraju kupovati knjige, što je također značajna ušteda.
Prednosti ovog pristupa je i što su autori jednokratno obeštećeni za svoj rad te nisu pod pritiskom i ucjenom izdavača.
Poštovani,
zahvaljujemo Vam se na konkretnim prijedlozima. Slažemo se sa Vama da je učenike potrebno što ranije uputiti u informacijsku pismenost, kao i da informatičko obrazovanje mora biti sastavni dio obrazovnog procesa. Temeljna promjena u obrazovanju koje planiramo napraviti je reforma onoga što se i kako u školi uči (kurikularna reforma). Uvođenje informatike kao nastavnog predmeta jedan je od prioriteta te reforme.