Izađite na izbore i izaberite bolju budućnost
Primjer prvi: "...smanjit ćemo nelikvidnost u sustavu doprinosom države i financijskih institucija te pokrenuti ustrajnu borbu protiv „(ne)kulture neplaćanja..." - a kako ćete to smanjiti?? Kakav će to točno biti doprinos države? Što znači borba protiv nekulture neplaćanja - nove zakone? Nešto drugo? Nešto treće?
Mislim realno sve to lijepo zvuči ali želim vidjeti i čuti konkretne poteze - nadam se da shvaćate da ovo NIJE konkretno - to su lijepe želje i namjere!!!
Primjer drugi: "...povećat ćemo potencijal za nove investicije, i domaće i inozemne, te posebno povećati stupanj samofinanciranja poduzeća kako bi se izbjegli visoki financijski troškovi, i to: poreznim rasterećenjem gospodarstva, poreznim olakšicama i izravnim poticajima..." - a kojim to poreznim rasterećenjem? I kojim poreznim olakšicama??
Opet, meni je bitno da saznam te stvari kako bih znao želim li glasati za Vašu koaliciji ili ne! U principu, pun mi je kufer praznih riječi...želim konkretne mjere a ne konkretne namjere...nadam se da shvaćate...
Za kraj bih samo naglasio da sam ja inače Vaš simpatizer, ali neću glasati za vas ukoliko mi Vaš program ne bude dovoljno konkretan! U tom slučaju ću napraviti nevažeći listić...
Drago nam je da ste naš simpatizer, a odluka o tome hoćete li i glasati za Kukuriku koaliciju, neku drugu opciju ili uopće nećete glasati, pripada samo i isključivo Vama. No, dobro bi bilo da što više građana izađe na ove izbore jer na njima uistinu biraju put kojim će Hrvatska krenuti u budućnosti. Biraju svoju sudbinu i sudbinu svoje djece. A sada i odgovor na ono što ste napisali na početku Vašeg pitanja. Dakle, nelikvidnost, pojava da nitko nikome ništa ne plaća je karcinom društva. Ona iz utakmice najprije izbacuje one najslabije koji ne mogu čekati preko godinu dana da im se plate njihove ispostavljene fakture na koje su morali platiti PDV u trenutku kada su te fakture ispostavljali naručiteljima svojih roba ili usluga. Ta je pojava u Hrvatskoj poprimila takve razmjere da se uistinu može govoriti o „(ne)kulturi neplaćanja“. Doprinos države u borbi s nelikvidnošću sastoji se u tome da država sama, kao i trgovačka društva u državnom vlasništvu plate svoje dugove i tako smanje nelikvidnost, da se zabrani mogućnost da netko zbog neplaćenih računa zatvori svoju postojeću tvrtku, a onda osnuje novu s kojom opet stvara dugove i tako u nedogled. Nemoguće je u jednom programu napisati sve konkretne mjere koje se namjeravaju provesti, popisati zakone koji će se u tu svrhu donijeti, pa onda još u programski dokument unijeti i sam tekst tih zakona tako da svakome bude sve do posljednjeg detalja jasno i pristupačno, jer bi takav program onda imao na desetke tisuća stranica i nitko se u njemu ne bi mogao snaći. Programi su uvijek ponešto načelni, njima se određuje put kojim se želi krenuti, a stvar je povjerenja građana mogu li i žele li taj put ocijeniti kao njima prihvatljiv i poželjan.