Građani će odlučiti na referendumu
Nažalost, nisam do toga došao naprečac. Štoviše, rado bih odgodio ovu poruku za još nekoliko mjeseci, da se detaljnije informiram, kad bi bilo vremena. Po uvjerenju i profesiji matematičar, volim standard apsolutne istine koji se prečesto u politici ne pokušava ni aproksimirati. Svjestan sam zašto je to tako, i socijalna pitanja mi nisu strana, samo eto, imam osjećaj da još mnoge karte nisu stavljene na stol.
Imam dojam da se bojazni mnogih ljudi vezane uz ulazak u EU paušalno s vaše strane ocjenjuju predrasudama, bez trunke kritičkog propitivanja što je do njih dovelo. Također, ljudi koji postave pitanje u vezi funkcioniranja Hrvatske u sklopu EU prečesto se trpaju u isti mentalni koš s financijskim fundamentalistima, neo-kartalistima i sličnima, što je prvi korak prema skupnom odbacivanju njihovih stavova kao bezvrijednih. Naravno, takvi ekstremni stavovi su najglasniji, kao i uvijek u diskursu, ali nipošto nisu jedini.
Pročitao sam ugovor o pristupanju. Na hrvatskom i na engleskom (na engleskom čitav, na hrvatskom napreskokce). Dopisivao sam se s PR-om Europske komisije. Otputovao sam u Bugarsku, Francusku i Švicarsku, i dobivao informacije o životu u i izvan EU iz prve ruke. Mnoge svoje stavove sam modificirao zbog tako prikupljenih informacija. Na brojnim blogovima, pa i e-mailom, diskutirao sam s ljudima sličnih, ali i vrlo različitih stavova od mojeg. Reći meni da imam predrasude bilo bi doista zatvaranje očiju pred činjenicama.
Nemam predrasude. Odnosno, imam ih svakako manje nego vi, kad kažete "Polazimo od toga da članstvo u Europskoj uniji pruža prigodu za još bolji i brži gospodarski i društveni razvoj Hrvatske.". Što, to je aksiom o kojem se ne raspravlja? Doduše, ovako kako je izrečen, doista je istinit, ali je prilično prazan. Pruža nam priliku, koju nećemo iskoristiti. I to čak i Kukuriku koalicija, koliko god optimistična bila u ovo predizborno vrijeme, mora znati. Dovoljno dugo pratite naše prilike, naše ljude i naša razmišljanja. Nećemo je iskoristiti ne jer ne želimo, već jednostavno ne možemo, na ovom stupnju razvoja.
Stara je izreka "Za brak si spreman onda kada organiziraš svoj život tako da ti brak ne treba.". Vrlo je slična situacija i ovdje. Za EU smo spremni onog trena kad ulazak u nju prestanemo gledati kao "zadnju slamku spasa", i počnemo ga gledati kao krunu socioekonomskog procesa kroz koji moramo proći. A priznat ćete valjda, taj trenutak još nije došao.
Ulaženje u EU pružilo je hrvatskoj politici brojne prilike za reforme. (Neke smo iskoristili, mnoge ipak nismo, a neke smo nažalost totalno krivo shvatili.) U svrhu "usklađivanja s EU" narod je spreman progutati svašta. Od izručivanja generala i odricanja optimalne eksploatacije državnog teritorija, preko pokapanja brodogradnje i vinogradarstva, do rasta cijena energenata i privatizacije obrazovanja. Napravili smo mnoge bolne, ali dugoročno dobre stvari. (Ne bismo bili Hrvati da pritom nismo napravili i nekoliko potpuno lunatičnih.:) Svakako nam još preostaje duga i vrlo stresna temeljita revizija pravosuđa, rad na reintegraciji svih hrvatskih državljana koji su zbog rata pobjegli iz svojih domova, i još poneke "sitnice".
Za sve to, ovo razdoblje pred ulazak je najbolja moguća prilika. Nakon ulaska u EU, nastupit će snažan antiklimaks u narodu, kad ljudi shvate da nijedan njihov problem nije riješen, a opterećeni smo s pedesetak milijuna eura dodatnog duga za članarinu i ostala davanja. Tada nećete moći gotovo ništa provesti, a pitanje je riskiramo li i aktivni narodni bunt ako situacija ostane ovako nesređena.
Vi to možete. Nakon dolaska na vlast, vaša osnovna zadaća treba biti Europi, a i Hrvatima, reći "Nismo znali da je situacija ovako katastrofalna. Trebamo dodatno vrijeme da vratimo državu u koliko-toliko funkcionalne okvire, i tek nakon toga možemo pričati o stavkama koje su još ostale neriješene. Svjesni smo toga da to znači odgodu ulaska u EU za nekoliko godina. Ali zato ćemo ući snažniji, i moći se bolje nositi s brojnim izazovima koje članstvo sa sobom nosi.". Tko može biti protiv toga?
I ne morate se brinuti da će to biti laž. Bit će veća istina od mnogih vaših predizbornih obećanja. :-) Također, imate već iskustva s tim pristupom - upotrijebili ste vrlo sličan pristup 2000. Sada je ulog puno veći. Kao što ste sami rekli, Hrvatska mora ući u Europu, ali i Europa mora ući u Hrvatsku. Redoslijed je pritom jako bitan. Molim vas, razmislite o tome.
Zahvaljujemo Vam se na komentaru. Cilj nam je provesti pravu informativnu kampanju o tome što sadrži Ugovor o pristupanju i koje su prednosti i nedostaci članstva u EU, kako bi građani mogli suvereno odlučiti na referendumu. Smatramo da Europska unija donosi Hrvatskoj tri velike prednosti – dugoročnu političku i demokratsku stabilnost, održivu gospodarsku konkurentnost i društvenu i pravnu uređenost i sigurnost. To su one dodane vrijednosti koje niti jedna članica, pa ma koliko ona velika i snažna bila, ne može sama osigurati u mjeri u kojoj joj to može jamčiti zajednički učinak članstva u Uniji. Mi jamčimo da ćemo u europsku obitelj uvesti gospodarski razvijenu i konkurentski pripremljenu Hrvatsku. Tako ćemo na najbolji način osigurati ravnopravni i razmjerni utjecaj Hrvatske u institucijama Europske unije, uz istovremeno očuvanje temeljnih odrednica hrvatskoga nacionalnoga identiteta, tradicije, kulture, jezika i prirodnih i društvenih vrijednosti kojima je hrvatsko društvo održavalo svoju samostojnost tijekom povijesti. Svaka država članica može odlučiti da se povuče iz Europske unije no nijedna država članica do sad još nije iskoristila tu mogućnost, što je činjenica koja govori dovoljno sama za sebe.