Daljnje ulaganje u autoceste će ovisiti o konsolidaciji trgovačkih društava cestogradnje
Poštovani,
ovo će se pitanje (ili tek moj osobni stav) odnositi na autoceste, što uz mnoge zabrinjavajuće probleme gospodarstva i politike u RH zasigurno nije urgentna tema. Ipak, ispisujem vam ga kao svojevrsnim političkim "nasljednicima" one hrabre početne ideje o nužnosti gradnje autoputeva u RH (i prvog velikog zamaha njezine provedbe), još prije 11 godina. Tim više jer se "prvi nositelj" ideje, gospodin Čačić, i danas nalazi u ekipi koja će graditi Hrvatsku u godinama koje slijede.
Vratimo se načas na početak Račanove ere, u vrijeme objave gradnje autocesta. Sjećamo se licitiranja oko buduće trase (kasnije tako nazvane) Dalmatine, pa i svađa po tisku, koje su ponajviše dolazile s juga zemlje. Svi su imali neku svoju "najbolju trasu" - no mudro je odabrana kilometarski najdulja, a ekonomski najisplativija trasa: ona preko Bosiljeva i Žute Lokve. Bosiljeva: jer dijeli zajedničke kilometre riječkog i splitskog pravca; Žute Lokve: jer se tako ujedno rješava i Jadranska autocesta, naime ona koja nadomiješta Magistralu i, osim što povezuje dva gospodarska središta koja su dosad uvijek bila slabo povezana - Rijeku i Split, dovodi u Dalmaciju sav europski turizam zapadno od Varšave i Praga. Naravno, uz pretpostavku "zatvaranja trokuta", naime gradnje dionice Rijeka - Žuta Lokva.
Pitanje, upravo, glasi: Hoće li u vašem planu hitnih prioriteta biti autocesta Rijeka-Žuta Lokva?
Zašto mislim da je ta dionica nužna, i to hitno?
(1) Jer se jedino njome opravdava sadašnja (dulja) trasa Zagreb-Split i njeno skretanje pod pravim kutem ulijevo u Žutoj Lokvi;
(2) Jer će, kako je gore rečeno, njome na hrvatski jug stizati stotine tisuća turista, dolazeći iz smjera od Njemačke do Španjolske i Portugala. (Nota bene, reko bi g. Kajin: Njih sada na izlazu iz Rijeke, na čvorištima Orehovica i Čavle, dočekuje balkanski neotesano prešućivanje mogućnosti da običnom cestom, Magistralom (žuti putokaz) mogu stići do Splita odnosno Zadra ili bar Senja; jedini putokaz je onaj zeleni, za Split, ali mnogi turisti ne znaju da će se morati uspeti brdima do nadomak Karlovca, naime do Bosiljeva, i potom se vraćati ravno na jug do nadomak Senja! To je bezobrazno podilaženje HAC-u i besprimjerna prevara. A isto je i na autocesti iz smjera juga u prilazu Žutoj Lokvi, i tamo je Rijeka kao mogućnost preko Senja prebojana, iako je još uvijek pažljivim pogledom uočljiva!)
-3- Jer je ta dionica sasvim sigurno ekonomski isplativija od dionice Ploče-Dubrovnik, koja će postati logična tek kada se produži do Crnogorskog primorja (o Tirani, Ateni itd da i ne govorimo).
Ovo moje mišljenje nije, dakako, izravno pitanje koje traži izravan odgovor. Odgovor ću dobiti u godinama koje slijede. Ipak, vjerujem da će se izvorni tvorci hrvatskih autocesta složiti s mojim obrazloženjem ZA dionicu o kojoj govorim!
Zahvaljujem na vašoj pozornosti,
Darko Tralić, Zagreb
ovo će se pitanje (ili tek moj osobni stav) odnositi na autoceste, što uz mnoge zabrinjavajuće probleme gospodarstva i politike u RH zasigurno nije urgentna tema. Ipak, ispisujem vam ga kao svojevrsnim političkim "nasljednicima" one hrabre početne ideje o nužnosti gradnje autoputeva u RH (i prvog velikog zamaha njezine provedbe), još prije 11 godina. Tim više jer se "prvi nositelj" ideje, gospodin Čačić, i danas nalazi u ekipi koja će graditi Hrvatsku u godinama koje slijede.
Vratimo se načas na početak Račanove ere, u vrijeme objave gradnje autocesta. Sjećamo se licitiranja oko buduće trase (kasnije tako nazvane) Dalmatine, pa i svađa po tisku, koje su ponajviše dolazile s juga zemlje. Svi su imali neku svoju "najbolju trasu" - no mudro je odabrana kilometarski najdulja, a ekonomski najisplativija trasa: ona preko Bosiljeva i Žute Lokve. Bosiljeva: jer dijeli zajedničke kilometre riječkog i splitskog pravca; Žute Lokve: jer se tako ujedno rješava i Jadranska autocesta, naime ona koja nadomiješta Magistralu i, osim što povezuje dva gospodarska središta koja su dosad uvijek bila slabo povezana - Rijeku i Split, dovodi u Dalmaciju sav europski turizam zapadno od Varšave i Praga. Naravno, uz pretpostavku "zatvaranja trokuta", naime gradnje dionice Rijeka - Žuta Lokva.
Pitanje, upravo, glasi: Hoće li u vašem planu hitnih prioriteta biti autocesta Rijeka-Žuta Lokva?
Zašto mislim da je ta dionica nužna, i to hitno?
(1) Jer se jedino njome opravdava sadašnja (dulja) trasa Zagreb-Split i njeno skretanje pod pravim kutem ulijevo u Žutoj Lokvi;
(2) Jer će, kako je gore rečeno, njome na hrvatski jug stizati stotine tisuća turista, dolazeći iz smjera od Njemačke do Španjolske i Portugala. (Nota bene, reko bi g. Kajin: Njih sada na izlazu iz Rijeke, na čvorištima Orehovica i Čavle, dočekuje balkanski neotesano prešućivanje mogućnosti da običnom cestom, Magistralom (žuti putokaz) mogu stići do Splita odnosno Zadra ili bar Senja; jedini putokaz je onaj zeleni, za Split, ali mnogi turisti ne znaju da će se morati uspeti brdima do nadomak Karlovca, naime do Bosiljeva, i potom se vraćati ravno na jug do nadomak Senja! To je bezobrazno podilaženje HAC-u i besprimjerna prevara. A isto je i na autocesti iz smjera juga u prilazu Žutoj Lokvi, i tamo je Rijeka kao mogućnost preko Senja prebojana, iako je još uvijek pažljivim pogledom uočljiva!)
-3- Jer je ta dionica sasvim sigurno ekonomski isplativija od dionice Ploče-Dubrovnik, koja će postati logična tek kada se produži do Crnogorskog primorja (o Tirani, Ateni itd da i ne govorimo).
Ovo moje mišljenje nije, dakako, izravno pitanje koje traži izravan odgovor. Odgovor ću dobiti u godinama koje slijede. Ipak, vjerujem da će se izvorni tvorci hrvatskih autocesta složiti s mojim obrazloženjem ZA dionicu o kojoj govorim!
Zahvaljujem na vašoj pozornosti,
Darko Tralić, Zagreb
Daljnje ulaganje u autoceste nije u prioritetu i ulaganje će ovisiti o konsolidaciji trgovačkih društava cestogradnje, Hrvatskih autocesta i Autoceste Rijeka Zagreb.