Bolni rezovi ne donose razvoj
djelatnik sam Ministarstva obrane RH, sudionik Domovinskog rata. Jedan sam od onih (ne)sretnika koji svoju plaču primaju iz državnog proračuna i ona je 6700kn (nemam što sakrivati). Često se u zadnje vrijeme čuju riječi "bolni rezovi". To smo slušali i prije. Smanjivali su nam plaču, uveli krizni porez, povečali PDV. I gdje smo sada? Gore nam je nego što je bilo. Sada kada sam se odlučio zasnovati obitelj, podignuti stambeni kredit da bi si rješio stambeno pitanje (od MORHa stan nisam dobio), svi pričaju o "bolnim rezovima" i da treba smanjivati plače korisnicima državnog proračuna. Jesu li vojnici, policajci, liječnici i profesori krivi za ovakvo stanje u državi?Jednostavno pitanje pa molim i jednostavan odgovor.Hoće li doći do smanjivanja naših plaća?
Smanjivanje državne uprave značilo bi povećavanje nezaposlenosti pa je naš plan da povećamo efikasnost države i stimuliramo odlazak u privatni sektor. Racionaliziranje javne potrošnje i odgovornost za svaku utrošenu kunu iz Državnog proračuna potrebni su, ali ne smatramo da je za to potrebno nešto što bi zaslužilo naziv "bolni rezovi". Bolni rezovi sami po sebi ne donose razvoj, nego se to može postići jedino ustrajnim, poštenim i odgovornim radom te proaktivnom politikom.