Bez reprize

Rješavanje  pitanja pretvorbe u domeni je pravosuđa, ali moramo napomenuti kako je upravo naša inicijativa bila da se ustavnim promjenama ukine zastara za takva djela (ratno profiterstvo i nezakonita pretvorba). Svim sredstvima poduprijet ćemo pravosudna tijela da kazne sve počinitelje takvih kaznenih djela.

Što se tiče Vašeg drugog pitanja o ukidanju povlaštenih mirovina, da pojasnimo! Postoji čak 13 kategorija korisnika mirovina koji mirovinu primaju po posebnim propisima. To su, prema posljednjim podacima HZMO-a: 1. Hrvatski branitelji (ima ih 70.230), 2. Sudionici NOR-a (njih 35.589), 3. Pripadnici Hrvatske domovinske vojske od 1941 do 1945. (16.889), 4. Radnici na određenim poslovima u unutarnjim poslovima i pravosuđu (16.285), 5. Hrvatska vojska (11.448), 6. Pripadnici bivše JNA (10.417), 7. Hrvatsko vijeće obrane (6.799), 8. Bivši politički zatvorenici (5.024), 9. Rudari istarskih ugljenokopa „Tupljak“ d.d. Labin i radnici profesionalno izloženi azbestu (733), 10. Zastupnici u Hrvatskom saboru i članovi Vlade (540), 11. Izvršno vijeće Sabora, Savezno izvršno vijeće i administrativno umirovljeni javni službenici (246), 12. Redoviti članovi HAZU-a (158) i 13.Bivši savezni kadar (71). Ukupno je dakle 174.429 korisnika mirovina prema posebnim propisima, koji se svi kolokvijalno nazivaju korisnicima povlaštenih mirovina. Svi su oni rješenja o svojim mirovinama dobili prema odredbi nekog od zakona. Prema odredbama Ustava, nemoguće je donositi zakone koji bi imali retroaktivno djelovanje, pa, ako se i donese zakon koji bi poništio sve zakone temeljem kojih su izdana rješenja za ove korisnike mirovina, taj bi zakon mogao djelovati samo za neke nove umirovljenike iz nabrojanih grupacija, ali se mirovine postojećih korisnika iz tih grupacija ne bi mogle smanjivati bez da se prekrši Ustav. Rješenje vidimo u tome da se donese propis po kojem bi se svakom umirovljeniku mirovina izračunavala temeljem općeg propisa o mirovinskom osiguranju, što znači da bi ovisila o godinama radnog staža i uplatama u mirovinski fond, a da se određenim grupacijama umirovljenika eventualno isplaćuje i dodatak na mirovinu. Taj dodatak ne bi bio trošak HZMO-a, nego bi se isplaćivao na teret Državnog proračuna.

Kada je koalicijska Vlada Ivice Račana 2000. godine stupila na dužnost, jedan od prvih poteza je bio smanjivanje dužnosničkih plaća za 40%.  Kada bi se dodatno smanjivale plaće saborskih zastupnika, morale bi se smanjivati i drugim državnim dužnosnicima, dakle premijeru i ministrima, ali i pravosudnim dužnosnicima, znači sucima, glavnom državnom odvjetniku i njegovim zamjenicima.  Smanjivanjem njihovih plaća morale bi se smanjiti i plaće pomoćnika ministara i drugih s_{tručnih ljudi koji rade u državnoj upravi, a to bi dovelo do toga da oni najstručniji odu iz sustava u privatni sektor i da državna uprava ostane bez onih koji moraju pomoći da država dobro funkcionira. Ali, Vaša je ideja zanimljiva i vrijedna da je se s pažnjom razmotri i da se pronađe neki održiv sustav prema kojem bi plaće dužnosnika pratile sudbinu zemlje, da bi trebale rasti ako raste opći standard svih građana, a padati ako svojim neznanjem ili} lošim političkim odlukama nanesu štetu zemlji.