Audiovizualne djelatnosti i hrvatski film
Dejan Šorak
Filmski redatelj i scenarist
PRIJEDLOZI NOVOM MINISTRU I MINISTARSTVU KULTURE O ZAKONU O ADIOVIZUALNIM DJALTNOSTIMA I HRVATSKOM FILMU
Premda pišem u osobno ime, napominjem kako ovo sa mnom dijele mnogi filmski autori i djelatnici.
U ime svih njih, zahvaljujem SDP-u i strankama KUKURIKU koalicije, što su ovoga ljeta, svojim amandmanima na HDZ- ov Zakon o Izmjenama i dopunama Zakona o audiovizualnim djelatnostima, spriječili katastrofalne posljedice po hrvatski film i kinematografiju.
Predlažem novom Ministarstvu kulture i Ministru, da od prvoga dana mandata počnu raditi, ne na trećim Izmjenama i dopunama, već na posve novom Zakonu o filmu, u redovitoj, a ne hitnoj proceduri.
ZAKON O FILMU
Hrvatski filmski autori i djelatnici, desetljećima su htjeli Zakon o filmu i neovisno krovno tijelo hrvatskog filma koje se u zamislima zvalo raznim imenima: Zaklada, Fondacija, Institut, da bi na posljetku to bio HAVC./ Hrvatski audio vizualni centar/
KAKO JE I ZAŠTO HDZ DONIO PRVI
ZAKON O AUDIOVIZUALNIM DJELATNOSTIMA
Neobično je i znakovito, da je prva verzija Zakona, prije četiri godine, bez ikakvoga stvarnog razloga osim predizbornih poena, donesena u hitnoj proceduri, bez prave javne rasprave, među mnoštvom drugih zakona, u gužvi prije ljetne stanke zasjedanja Hrvatskog Sabora..
U tu prvu verziju Zakona ugrađene su „genetske greške“, toliko razvidne da je jedan od glavnih autora toga Zakona, taj isti Zakon, nakon tri godine javno prozvao „nakaznim“.
S pravom. Jer umjesto da nastankom Zakona, hrvatskoj kinematografiji bude bolje, postalo joj je – gore.
ZAŠTO PRVI ZAKON O AUDIOVIZUALNIM
DJELATNOSTIMA NIJE BIO DOBAR
Prije svega, država je u Zakonu izbjegla reći na koji će način, u kojem iznosu i količini financirati hrvatski film.
HRT je desetljećima hrvatskom filmu bio prirodni, strateški partner bez kojeg je hrvatski film nezamisliv. HRT je imao ugovorni odnos s Ministarstvom kulture o hrvatskom filmu. HRT je hrvatskom filmu dragovoljno davao ne samo gotov novac, već ljude i tehniku. HRT je bio kontakt hrvatskog filma s milijunima gledatelja. HDZ-ov Zakon, razorio je sva ta dobra pokušavajući HRT pretvoriti u „globljenu stranu“ kojoj se bez ikakvih zakonskih utemeljenja, za hrvatski film pokušava oteti dio pretplate.
U Audio vizualno vijeće, glavni „parlament“ krovnoga filmskog tijela koje se zove HAVC, Zakon je uključio predstavnike brojnih komercijalnih segmenata audiovizualnih djelatnosti, koji su u tome „parlamentu“ „stranka“ koja ima većinu. A taj komercijalni segment audiovizualnog prostora, hrvatski film niti proizvodi, niti prikazuje, niti ga plaća. Svi oni djeluju i uspješno posluju u skladu s drugi pozitivnim Zakonima Republike Hrvatske. Njima posebni Zakon o filmu nije potreban. Posebni je Zakon potreban isključivo najugroženijoj vrsti, a to je hrvatski autorski, umjetnički film u svim svojim raznorodnim oblicima, kao dio hrvatskog kulturnog identiteta.
Zakon je, istina, imao deklarativnu namjeru, s „figom u džepu“ oteti komercijalnom sektoru mizeran dio njihovog profita u korist hrvatskog filma, ali to nikada nije zaživjelo.
Stupanjem tog prvog Zakona na snagu, zaživjelo je slijedeće:
Trajna nesigurnost u količinu novca za hrvatski film iz državnog proračuna.
Manje novca za pojedini odobreni hrvatski film.
Velik broj formalno odobrenih, a nesnimljenih filmova.
Neplaćenost filmskih djelatnika za svoj rad.
Nametanje uskih grupacijskih interesa u kinematografiji.
Snižavanje profesionalnih standarda.
Problemi zakonitog funkcioniranja Hrvatskog audio vizualnog centra kao javne
ustanove.
KAKO JE I ZAŠTO HDZ DONIO IZMJENE I DOPUNE
ZAKONA O AUDIOVIZUALNIM DJELATNOSTIMA
I opet pred izbore, ovoga ljeta, HDZ se latio Zakona o filmu, to jest njegovih Izmjena i dopuna.
Izgovor za hitnu proceduru bio je novi dio Zakona koji se odnosi na poticanje inozemnih filmskih ulaganja. Ma koliko od tih mjera ne treba očekivati gospodarsko čudo, one su potrebne i korisne. No, njihovo donošenje trebalo je poslužiti tek kao dimna zavjesa iza koje će se provesti niz drugih izmjena Zakona koje će posve uništiti autorski film u korist trivijalne komercijalizacije, uništiti autorsku kinematografiju u korist producentske, te legalizirati korupciju.
Cijeli proces nastajanja Izmjena i dopuna Zakona, njihov sadržaj i namjere, primjerice, zaobilaženje HDFD kao najstarije i najbrojnije hrvatske filmske udruge, svakoga su časa pokazivale, kako ugrađene „genetske greške“ prve verzije nisu slučajne, već se njih nastoji mutirati do mjere koja će u krajnjoj posljedici značiti eutanaziju hrvatskog filma koji poznajemo od Oktavijana Miletića do danas.
SPASONOSNI AMANDMANI
OPORBE
Svojim amandmanima na Izmjene i dopune Zakona, ovoga ljeta, Oporba u Saboru, nije spriječila HDZ-ovu devastaciju hrvatskog filma, ali mu je uspjela sačuvati život.
Navodimo samo jedan, ali ogledan primjer:
HDZ je pokušao izmijeniti postojeću definiciju audiovizualnog djela, ne bi li prema novoj definiciji otvorio mogućnost da se novcem državnog proračuna, preko HAVC-a financiraju trivijalni proizvodi komercijalnih televizija, što nije slučaj nigdje u svijetu.
Pritisnut snagom argumenata Oporbe, HDZ je bio prinuđen odustati od te izmjene i prihvatiti oporbeni amandman.
SUKOB INTERESA
Hrvatska kreativna audio vizualna zajednica vrlo je mala. U njoj svatko svakoga poznaje, svatko je sa svakim surađivao, postoji velika isprepletenost, kako interesa, tako i animoziteta. HAVC je krovna udruga koja natječajima posreduje novac između poreznih obveznika i mnoštva malih privatnih tvrtki registriranih za proizvodnju filmova. Takve su okolnosti plodno tlo za korupciju, Stoga je jedna od rijetkih dobrih stvari prve verzije Zakona bila rigoroznost glede sukoba interesa. U Izmjenama i dopunama Zakona, odredbe o sukobu interesa toliko su ublažene i modificirane da je gotovo svaki sukob interesa postao legalan.
NOVI PROGRAM ZA HRVATSKI FILM
Novo Ministarstvo s novim Ministrom, trebalo bi donijeti novi Zakon o filmu, a dok se to ne dogodi, potpuno poštovati postojeći, što HDZ- ovo Ministarstvo često ne čini.
Bilo bi neophodno da temeljem dobrih iskustava, novi Ministar i Ministarstvo vrati HRT kao strateškog partnera hrvatskom filmu.
Važno je da novi Ministar i Ministarstvo te novi Zakon, jasno očituju trajnu namjeru države u financiranju hrvatskoga filma.
U europskome duhu potrebno je poticati svaki oblik stvarne suradnje hrvatskog filma s europskim produkcijama, poticati stvarne koprodukcije, u kojima će hrvatski glumci igrati uloge kakve svojim talentima zaslužuju, a neće biti tek „farbani u crnce“, kako reče jedan slavni redatelj snimajući u Zagrebu, jer mu je „dovođenje pravih crnaca u Zagreb – skupo.“
Novi Ministar i Ministarstvo kulture, trebali bi razumjeti, koliko su nesprovodive namjere da se komercijalni sektor audiovizualnog prostora globi u korist hrvatskog filma, i stvoriti takve uvjete da komercijalni audiovizualni sektor, u pomaganju hrvatskom filmu, pronađe svoj dragovoljni interes.
U krovnom filmskom tijelu o hrvatskom filmu će nezavisno odlučivati oni koji ga stvaraju i na njemu rade.
Hrvatski audiovizualni centar ne smije biti mjesto odakle se vlada kinematografijom, već istinski servis filmskog stvaralaštva.
Novo Ministarstvo kulture odgovorno će obnašati svoju zakonsku zadaću nadzora nad zakonitim radom HAVC-a, jamčeći da se tu Javnu ustanovu više neće povezivati s aferama.
Suvremena digitalna tehnologija, radikalno je pojeftinila tehničku i tehnološku stranu filmske proizvodnje, što je dalo krila kako mladim, tako i etabliranim filmskim autorima koji svoja djela stvaraju u nezavisnim i niskobudžetnim produkcijama.
Novi Ministar i novo Ministarstvo trebalo bi se pobrinuti da se takav entuzijazam i stvaralaštvo potaknu.
U svojim promišljanjima i odlukama, Ministarstvo kulture biti će visoko senzibilizirano
na stavove filmskih strukovnih udruga, a posebno filmskih autora, stvaralaca i glumaca, čija je prvenstvena namjera filmska umjetnost i autorski izraz, te brojnih filmskih djelatnika kojima je visoko kvalitetan profesionalni filmski rad izvor sredstava za život.
U skladu s Planom21, novo Ministarstvo kulture pronaći će način da neizbježnu komercijalnost koju zahtjeva današnje vrijeme i u hrvatskom filmu spoji s visokim vrijednostima, nasuprot vladajućem svjetonazoru kako samo trivijalno može biti komercijalno.
Filmski redatelj i scenarist
PRIJEDLOZI NOVOM MINISTRU I MINISTARSTVU KULTURE O ZAKONU O ADIOVIZUALNIM DJALTNOSTIMA I HRVATSKOM FILMU
Premda pišem u osobno ime, napominjem kako ovo sa mnom dijele mnogi filmski autori i djelatnici.
U ime svih njih, zahvaljujem SDP-u i strankama KUKURIKU koalicije, što su ovoga ljeta, svojim amandmanima na HDZ- ov Zakon o Izmjenama i dopunama Zakona o audiovizualnim djelatnostima, spriječili katastrofalne posljedice po hrvatski film i kinematografiju.
Predlažem novom Ministarstvu kulture i Ministru, da od prvoga dana mandata počnu raditi, ne na trećim Izmjenama i dopunama, već na posve novom Zakonu o filmu, u redovitoj, a ne hitnoj proceduri.
ZAKON O FILMU
Hrvatski filmski autori i djelatnici, desetljećima su htjeli Zakon o filmu i neovisno krovno tijelo hrvatskog filma koje se u zamislima zvalo raznim imenima: Zaklada, Fondacija, Institut, da bi na posljetku to bio HAVC./ Hrvatski audio vizualni centar/
KAKO JE I ZAŠTO HDZ DONIO PRVI
ZAKON O AUDIOVIZUALNIM DJELATNOSTIMA
Neobično je i znakovito, da je prva verzija Zakona, prije četiri godine, bez ikakvoga stvarnog razloga osim predizbornih poena, donesena u hitnoj proceduri, bez prave javne rasprave, među mnoštvom drugih zakona, u gužvi prije ljetne stanke zasjedanja Hrvatskog Sabora..
U tu prvu verziju Zakona ugrađene su „genetske greške“, toliko razvidne da je jedan od glavnih autora toga Zakona, taj isti Zakon, nakon tri godine javno prozvao „nakaznim“.
S pravom. Jer umjesto da nastankom Zakona, hrvatskoj kinematografiji bude bolje, postalo joj je – gore.
ZAŠTO PRVI ZAKON O AUDIOVIZUALNIM
DJELATNOSTIMA NIJE BIO DOBAR
Prije svega, država je u Zakonu izbjegla reći na koji će način, u kojem iznosu i količini financirati hrvatski film.
HRT je desetljećima hrvatskom filmu bio prirodni, strateški partner bez kojeg je hrvatski film nezamisliv. HRT je imao ugovorni odnos s Ministarstvom kulture o hrvatskom filmu. HRT je hrvatskom filmu dragovoljno davao ne samo gotov novac, već ljude i tehniku. HRT je bio kontakt hrvatskog filma s milijunima gledatelja. HDZ-ov Zakon, razorio je sva ta dobra pokušavajući HRT pretvoriti u „globljenu stranu“ kojoj se bez ikakvih zakonskih utemeljenja, za hrvatski film pokušava oteti dio pretplate.
U Audio vizualno vijeće, glavni „parlament“ krovnoga filmskog tijela koje se zove HAVC, Zakon je uključio predstavnike brojnih komercijalnih segmenata audiovizualnih djelatnosti, koji su u tome „parlamentu“ „stranka“ koja ima većinu. A taj komercijalni segment audiovizualnog prostora, hrvatski film niti proizvodi, niti prikazuje, niti ga plaća. Svi oni djeluju i uspješno posluju u skladu s drugi pozitivnim Zakonima Republike Hrvatske. Njima posebni Zakon o filmu nije potreban. Posebni je Zakon potreban isključivo najugroženijoj vrsti, a to je hrvatski autorski, umjetnički film u svim svojim raznorodnim oblicima, kao dio hrvatskog kulturnog identiteta.
Zakon je, istina, imao deklarativnu namjeru, s „figom u džepu“ oteti komercijalnom sektoru mizeran dio njihovog profita u korist hrvatskog filma, ali to nikada nije zaživjelo.
Stupanjem tog prvog Zakona na snagu, zaživjelo je slijedeće:
Trajna nesigurnost u količinu novca za hrvatski film iz državnog proračuna.
Manje novca za pojedini odobreni hrvatski film.
Velik broj formalno odobrenih, a nesnimljenih filmova.
Neplaćenost filmskih djelatnika za svoj rad.
Nametanje uskih grupacijskih interesa u kinematografiji.
Snižavanje profesionalnih standarda.
Problemi zakonitog funkcioniranja Hrvatskog audio vizualnog centra kao javne
ustanove.
KAKO JE I ZAŠTO HDZ DONIO IZMJENE I DOPUNE
ZAKONA O AUDIOVIZUALNIM DJELATNOSTIMA
I opet pred izbore, ovoga ljeta, HDZ se latio Zakona o filmu, to jest njegovih Izmjena i dopuna.
Izgovor za hitnu proceduru bio je novi dio Zakona koji se odnosi na poticanje inozemnih filmskih ulaganja. Ma koliko od tih mjera ne treba očekivati gospodarsko čudo, one su potrebne i korisne. No, njihovo donošenje trebalo je poslužiti tek kao dimna zavjesa iza koje će se provesti niz drugih izmjena Zakona koje će posve uništiti autorski film u korist trivijalne komercijalizacije, uništiti autorsku kinematografiju u korist producentske, te legalizirati korupciju.
Cijeli proces nastajanja Izmjena i dopuna Zakona, njihov sadržaj i namjere, primjerice, zaobilaženje HDFD kao najstarije i najbrojnije hrvatske filmske udruge, svakoga su časa pokazivale, kako ugrađene „genetske greške“ prve verzije nisu slučajne, već se njih nastoji mutirati do mjere koja će u krajnjoj posljedici značiti eutanaziju hrvatskog filma koji poznajemo od Oktavijana Miletića do danas.
SPASONOSNI AMANDMANI
OPORBE
Svojim amandmanima na Izmjene i dopune Zakona, ovoga ljeta, Oporba u Saboru, nije spriječila HDZ-ovu devastaciju hrvatskog filma, ali mu je uspjela sačuvati život.
Navodimo samo jedan, ali ogledan primjer:
HDZ je pokušao izmijeniti postojeću definiciju audiovizualnog djela, ne bi li prema novoj definiciji otvorio mogućnost da se novcem državnog proračuna, preko HAVC-a financiraju trivijalni proizvodi komercijalnih televizija, što nije slučaj nigdje u svijetu.
Pritisnut snagom argumenata Oporbe, HDZ je bio prinuđen odustati od te izmjene i prihvatiti oporbeni amandman.
SUKOB INTERESA
Hrvatska kreativna audio vizualna zajednica vrlo je mala. U njoj svatko svakoga poznaje, svatko je sa svakim surađivao, postoji velika isprepletenost, kako interesa, tako i animoziteta. HAVC je krovna udruga koja natječajima posreduje novac između poreznih obveznika i mnoštva malih privatnih tvrtki registriranih za proizvodnju filmova. Takve su okolnosti plodno tlo za korupciju, Stoga je jedna od rijetkih dobrih stvari prve verzije Zakona bila rigoroznost glede sukoba interesa. U Izmjenama i dopunama Zakona, odredbe o sukobu interesa toliko su ublažene i modificirane da je gotovo svaki sukob interesa postao legalan.
NOVI PROGRAM ZA HRVATSKI FILM
Novo Ministarstvo s novim Ministrom, trebalo bi donijeti novi Zakon o filmu, a dok se to ne dogodi, potpuno poštovati postojeći, što HDZ- ovo Ministarstvo često ne čini.
Bilo bi neophodno da temeljem dobrih iskustava, novi Ministar i Ministarstvo vrati HRT kao strateškog partnera hrvatskom filmu.
Važno je da novi Ministar i Ministarstvo te novi Zakon, jasno očituju trajnu namjeru države u financiranju hrvatskoga filma.
U europskome duhu potrebno je poticati svaki oblik stvarne suradnje hrvatskog filma s europskim produkcijama, poticati stvarne koprodukcije, u kojima će hrvatski glumci igrati uloge kakve svojim talentima zaslužuju, a neće biti tek „farbani u crnce“, kako reče jedan slavni redatelj snimajući u Zagrebu, jer mu je „dovođenje pravih crnaca u Zagreb – skupo.“
Novi Ministar i Ministarstvo kulture, trebali bi razumjeti, koliko su nesprovodive namjere da se komercijalni sektor audiovizualnog prostora globi u korist hrvatskog filma, i stvoriti takve uvjete da komercijalni audiovizualni sektor, u pomaganju hrvatskom filmu, pronađe svoj dragovoljni interes.
U krovnom filmskom tijelu o hrvatskom filmu će nezavisno odlučivati oni koji ga stvaraju i na njemu rade.
Hrvatski audiovizualni centar ne smije biti mjesto odakle se vlada kinematografijom, već istinski servis filmskog stvaralaštva.
Novo Ministarstvo kulture odgovorno će obnašati svoju zakonsku zadaću nadzora nad zakonitim radom HAVC-a, jamčeći da se tu Javnu ustanovu više neće povezivati s aferama.
Suvremena digitalna tehnologija, radikalno je pojeftinila tehničku i tehnološku stranu filmske proizvodnje, što je dalo krila kako mladim, tako i etabliranim filmskim autorima koji svoja djela stvaraju u nezavisnim i niskobudžetnim produkcijama.
Novi Ministar i novo Ministarstvo trebalo bi se pobrinuti da se takav entuzijazam i stvaralaštvo potaknu.
U svojim promišljanjima i odlukama, Ministarstvo kulture biti će visoko senzibilizirano
na stavove filmskih strukovnih udruga, a posebno filmskih autora, stvaralaca i glumaca, čija je prvenstvena namjera filmska umjetnost i autorski izraz, te brojnih filmskih djelatnika kojima je visoko kvalitetan profesionalni filmski rad izvor sredstava za život.
U skladu s Planom21, novo Ministarstvo kulture pronaći će način da neizbježnu komercijalnost koju zahtjeva današnje vrijeme i u hrvatskom filmu spoji s visokim vrijednostima, nasuprot vladajućem svjetonazoru kako samo trivijalno može biti komercijalno.
Cijenjeni g. Šorak,
zahvaljujemo Vam na iscrpnom komentaru i konkretnim prijedlozima koji će, vjerujemo, ući u konačni prijedlog PLANa 21!