15. Obrana i nacionalna sigurnost

Plan 21 kreirali su stručnjaci, a nadopunili građani.

Pred Vama se nalazi Plan 21 poboljšan u skladu s komentarima i prijedlozima građana primljenima tijekom posljednja dva mjeseca.
Promjene su unesene dodavanjem i izbacivanjem teksta.

U novim međunarodnim odnosima i određenim procesima globalizacije prioriteti sigurnosti su usmjereni na ekonomsku, ekološku i socijalnu sigurnost, a prioritetni elementi suvremene sigurnosne politike su politička stabilnost i upravljanje u kriznim situacijama. 

Stoga naša koalicija ne pristupa problemu nacionalne sigurnosti samo u okviru uskoga obrambeno-obavještajnog shvaćanja, nego inzistira na širenju okvira sigurnosti u smjeru građanskoga poimanja sigurnosti, što znači da sigurnost pojedinca mora prethoditi prosudbi i određenju sigurnosne politike. Dakako, to ne znači proglasiti svaku pojavu „sigurnosnim problemom“, nego spoznati da nekonvencionalne prijetnje sigurnosti mogu proisteći iz neodgovornog odnosa prema okolišu i prirodi, nepravedne podjele i upravljanja resursima, socijalnih i regionalnih nejednakosti, neodržive proizvodnje hrane i tome slično.

Za nas se sloboda i sigurnost dopunjuju – širenje prostora slobode u našem društvu pridonosi sigurnosti, a prijetnje sigurnosti ne mogu biti izlika za ograničavanje sloboda.

U zaštiti vitalnih nacionalnih interesa i ostvarivanju strateških ciljeva, članstvo u NATO-u i skorašnje članstvo u Europskoj uniji najbolji je okvir koji daje dugoročna jamstva za ostvarenje hrvatskih nacionalnih interesa, uključujući gradnju i razvoj države koja služi građanima. Europska unija je trajni okvir za stabilnost, funkcioniranje institucija države te standarda zaštite prava pojedinca. Europska pravna stečevina za Hrvatsku treba biti minimum i polazište, a ne maksimum standarda.

Učinkovitost politike sigurnosti pretpostavlja sinergijsko djelovanje svekolikih sposobnosti društva u zaštiti nacionalnih interesa. I to ne samo političkih, obrambenih i sigurnosnih kao tradicionalnih sposobnosti, nego i svih ostalih čimbenika sigurnosti kao što su gospodarski, društveni, upravni, zdravstveni, obrazovni, znanstveni, kulturni i ekološki činitelji. 

Prijetnje sigurnosti 

Popuštanje napetosti u neposrednom okruženju rezultiralo je boljom suradnjom. Uz smanjenje broja pripadnika oružanih snaga u susjednim zemljama i njihovu želju za uključivanjem u euroatlantske integracije, to znatno smanjuje mogućnost ponovnog izbijanja izravnih oružanih sukoba. 

No, 21. stoljeće je stoljeće novih sigurnosnih izazova. To su prije svega izazovi energetske sigurnosti, klimatskih promjena, sigurnosti opskrbe hranom, kao i izazovi prouzročeni migracijama, regionalnim razlikama, diskriminacijom ili isključenošću pojedinih društvenih skupina te izazovi koji proizlaze iz pograničnog kriminala, posebno krijumčarenja ljudi i droge.

Prijetnje nacionalnoj sigurnosti su brojne i različit je stupanj njihove vjerojatnosti, a to su: međudržavni vojni sukobi, krizna žarišta u svijetu, širenje oružja za masovno uništenje, terorizam, narušavanje okoliša, prirodne nesreće i katastrofe, organizirani kriminal, narušavanje energetske sigurnosti, ugrožavanje kritične infrastrukture, ugrožavanje informacijske sigurnosti, prijetnje javnim dobrima i gospodarska nestabilnost. Mogućnosti ugrožavanja nacionalne sigurnosti su višestruke, no posebno treba upozoriti na upravljanje krizom i državom suprotno javnom interesu. 

Sposobnost zaštite nacionalne sigurnosti 

Međunarodna situacija se procesima globalizacije neprekidno mijenja i utječe kako na svjetsku sigurnost, tako i na hrvatsku, iznutra i izvana. Bit je globalizacijskih procesa to što su unutarnji i međunarodni oblici sigurnosti više protkani utjecajem na one koji određuju politiku.

Prvi korak prema uspješnosti je spoznati do koje mjere je Hrvatska, djelujući neovisno ili u okvirima EU-a i NATO-a ili s izravnim susjedima, u mogućnosti smanjiti rizik ili odgovoriti na prijetnje ako se dogode. Svakako treba istaknuti potrebu proširenja suradnje sa susjednim zemljama i u široj regiji jugoistočne Europe na području sigurnosti.

Opće je poznata činjenica da kakvoća političkog sustava zemlje određuje razinu korupcije, organiziranog kriminala i gospodarske stabilnosti. Stoga Hrvatskoj treba politički sustav koji može osigurati primjeren ambijent za gospodarski razvoj i stabilnost, djelotvoran nadzor vlasti i profesionalni integritet institucijama policije i pravosuđa. U tom smislu treba dovršiti konstituiranje hrvatske države provedbom reformi javne uprave s osobitim naglaskom na funkcioniranje pravosuđa.

Na temelju spoznaja globalnih integracijskih procesa, pozornost treba usmjeriti na zaštitu temeljnih nacionalnih interesa, čije ugrožavanje može dovesti do gospodarskih, društvenih i političkih posljedica. Među njima su najvažniji: upravljanje prostorom i zaštita okoliša, samostalnost u proizvodnji hrane, zadržavanje suvereniteta nad osnovnim prirodnim bogatstvima, upravljanje tokovima novca, upravljanje energetskim sustavima i upravljanje velikim infrastrukturnim sustavima. 

Zadovoljavajuću razinu njihove sigurnosti treba ostvariti: povezivanjem vlade, industrije, znanosti i javnosti kao zainteresiranih snaga te zbog uvođenja tržišnih načela i preuzimanjem odgovornosti za sigurnosne rizike i od svih vlasničkih struktura; provedbom mjera sigurnosti utemeljenih na analitičkim uvidima i zaključcima dobivenim provedbom interdisciplinarnih istraživanja mjerodavnih institucija.  

Sposobnosti institucija obrane, unutarnjih poslova i sigurnosno-obavještajnog sustava

Sukladno izazovima, Oružane snage Republike Hrvatske trebaju imati sposobnosti za nacionalnu i savezničku vojne obrane, sposobnosti za sudjelovanje u međunarodnim mirovnim operacijama i operacijama odgovora na krize, sposobnosti potpore ostalim institucijama u zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara, u borbi protiv terorizma i širenja oružja masovnog uništenja te u nadzoru i zaštiti prava i interesa Republike Hrvatske na moru.

U procesu njihova daljnjeg razvoja prioritet treba biti razvoj sposobnosti za provedbu operacija odgovora na krize i mirovnih operacija. Istodobno, treba nastojati suziti raspon različitosti preuzetih partnerskih ciljeva i usmjeriti se na specijalizaciju za samo određena područja djelovanja. Pritom treba koristiti iskustva osobito nevladinih organizacija za ljudska prava žena, koje su tijekom Domovinskog rata i u poslijeratnom razdoblju, u gradnji mira i pomirenja, ostvarile iznimne rezultate.

Institucije unutarnjih poslova i javne sigurnosti trebaju prije svega imati sposobnost zaštite temeljnih građanskih sloboda. Dakako, i sposobnosti suzbijanja organiziranog kriminala, ilegalnih migracija, trgovanja ljudima, drogom, terorizma te sprečavanja širenja oružja masovnog uništenja. Prioritet je razvoj sposobnosti nadzora granice, ljudi i robe u prekograničnom prometu i razvoj sposobnosti suzbijanja organiziranog kriminala uopće.

Sigurnosno-obavještajni sustav treba imati sposobnosti spoznaje pravodobnih, pouzdanih i relevantnih informacija za donošenje odluka u području nacionalne sigurnosti. Primarno treba razvijati obavještajni segment, što će po prirodi stvari povećati i učinkovitost sigurnosti. 

Tijekom izravnog djelovanja, sve su navedene institucije segmenti jedinstvenoga mehanizma upravljanja u kriznim situacijama, kako u nacionalnim, tako i u međunarodnim okvirima, uz stalan demokratski, parlamentarni i građanski nadzor.

Balansiranje državnoga proračuna i zahtjeva nacionalne sigurnosti 

Izdvajanja za potrebe institucija u području obrane, unutarnjih poslova i sigurnosno-obavještajnoga sustava pokazuju kontinuiranu tendenciju smanjenja, kako u apsolutnom iznosu, tako i u relativnom udjelu u bruto domaćem proizvodu. Zbog toga raste raskorak između predviđenih troškova i budućih obveza, pogotovo u odnosu na planirano opremanje suvremenim tehničkim sustavima. 

Stoga ćemo provesti analizu provedbe dugoročnih planova razvoja institucija, s ciljem prosudbe na kojoj se razini može uspostaviti ravnoteža postavljenih ciljeva, mogućnosti i sredstava. Očekujemo da ta analiza, među ostalim, da odgovore i na sljedeća pitanja:

• može li Hrvatska održati tehničke sigurnosne sustave povećanjem izdvajanja iz proračuna ili treba povećati učinkovitost sustava specijalizacijom samo za određena područja i uz bolju integraciju sa svojim partnerima? 
• je li primjerena do sada korištena metodologija određenja veličine institucija (minimum snaga za svekolike zadaće) ili bi to trebala biti metodologija određenja snaga u skladu s veličinom BDP-a?
• nabavljamo li odgovarajuću opremu i trebamo li to činiti sami ili s našim saveznicima?