2. Gospodarska platforma

Plan 21 kreirali su stručnjaci, a nadopunili građani.

Pred Vama se nalazi Plan 21 poboljšan u skladu s komentarima i prijedlozima građana primljenima tijekom posljednja dva mjeseca.
Promjene su unesene dodavanjem i izbacivanjem teksta.

Sigurnost, solidarnost, ravnopravnost, pravednost i napredak svih hrvatskih građana temeljni su ciljevi i načela na kojima koalicija gradi svoju politiku. U teškoj gospodarskoj krizi s kojom se Hrvatska suočava, ispunjenje ciljeva uvelike će ovisiti o političkoj snazi, odlučnosti i umijeću da se pokrene gospodarski oporavak i rast, da se osiguraju nova radna mjesta i novo zapošljavanje, da se pravednije raspodijeli teret krize te da se stvori temelj za veća primanja i rast životnog standarda građana. Radno mjesto i ekonomska neovisnost građana uvjet su za napredak prema ekonomskom blagostanju, ali i daljnjem razvoju demokracije i ljudskih sloboda u Hrvatskoj. 

Stanje i problemi u hrvatskome gospodarstvu i društvu 

Koalicija polazi od teze da kriza hrvatskoga gospodarstva nije samo rezultat globalne financijske krize i recesije, nego da ona ima duboke korijene u lošem vođenju hrvatske ekonomske politike i ekonomskom modelu temeljenom na neoliberalizmu i tržišnom fundamentalizmu, koji nije uzeo u obzir specifične uvjete tranzicije hrvatskoga gospodarstva i društva u cjelini!

• Posebno ističemo neodrživost dosadašnjega ekonomskog modela koji se temelji na enormnom zaduživanju radi financiranja potrošnje iznad mogućnosti. 
• Umjesto ekonomije utemeljene na proizvodnji i izvozu, stvorena je „trgovačka“ ili uvozna ekonomija s golemim deficitom u odnosima s inozemstvom i enormnim vanjskim dugom. 
• Ne može se vječno živjeti na dug! Stoga će odnos prema dugu u neposrednoj budućnosti biti test odgovornosti pojedinca i obitelji, nadasve države i društva u cjelini.
• Izravne posljedice izostanka politike ekonomskog razvoja i pogrešnog ekonomskog modela su deindustrijalizacija zemlje, niska stopa zaposlenosti i niska razina dodane vrijednosti. 
• Jedan od razloga je i nedovoljno „greenfield“ ulaganja u Hrvatskoj. 
• BDP je rastao stopom nižom od stvarnoga potencijala hrvatskoga gospodarstva, sporije od ostalih tranzicijskih zemalja, pa je prije krize dosegnuo samo 20-ak posto veću vrijednost u odnosu na 1989. godinu.
• Ključni problem i konačna posljedica takvog načina upravljanja je niska konkurentnost hrvatskoga gospodarstva, kako troškovna, tako i ona koja je određena tehnološkim zaostajanjem.  
• Veliki troškovi države i izražena neučinkovitost javnog sektora, uključujući iznimno visok udio sive ekonomije, dodatno utječu na nižu konkurentnost.
• Višestruko veće potpore neučinkovitim sektorima gospodarstva u usporedbi sa zemljama EU te loše upravljanje javnim poduzećima i državnom imovinom. 
• Iznimna neravnoteža između javnoga i gospodarskog sektora. 
• Nepravedna raspodjela koja pokazuje da zaposleni u gospodarstvu raspolažu s nešto više od 1/3 novostvorene vrijednosti, što aktualizira pitanje održive ravnoteže, jednostavno rečeno, između „rada“ i „kapitala“, njihova doprinosa u stvaranju i participacije u raspodjeli novostvorene vrijednosti. 
• Odnos broja radnika i umirovljenika iznosi manje od 1,2:1 i nikad nije bio niži. 
• Pogrešna socijalna politika udaljava radnoaktivne ljude od tržišta rada. 
• Loša usmjerenost i upitna pravednost u raspodjeli socijalnih naknada.
• Veliki problem je i strukturna nezaposlenost uvjetovana nepovoljnom kvalifikacijskom i dobnom strukturom nezaposlenih.
• Osobito zabrinjava visoka stopa nezaposlenosti žena - njih je 54% među ukupno nezaposlenima. Sustavna politika zapošljavanja žena je izostala. Posebno su pogođene žene kojima je više od 45 godina, ali sve više i mlade visokoobrazovane žene.
• Hrvatska ima jedno od najvećih poreznih opterećenja gospodarstva i stanovništva u Europi koje izravno smanjuje razvojni potencijal poduzeća i kupovnu moć hrvatskih obitelji. 
• Stupanj samofinanciranja tvrtki je manji od 40%, a plaće i mirovine su niže od vrijednosti „košarice“, odnosno životnih potreba prosječne hrvatske obitelji. 
• Čak 65% zaposlenih zarađuje plaću ispod prosječne (oko 5250 kn), a gotovo 80% ima plaću manju od vrijednosti „sindikalne košarice“ za četveročlanu obitelj (oko 6600 kn). Kad je riječ o podstanarstvu, situacija je još teža.  
• Više od 50% umirovljenika na granici je siromaštva s mirovinom manjom od 2062 kune. Čak 90% umirovljenika ima mirovinu manju od procijenjenih minimalnih troškova za umirovljeničku obitelj od oko 3800 kuna. 
• Socijalna sigurnost mnogih hrvatskih obitelji ugrožena je, a permanentno prijeti rast siromaštva u Hrvatskoj. 

Recentna kriza radikalno je pogoršala stanje u hrvatskom gospodarstvu i društvu i po svim pokazateljima vratila nas, u razvojnom smislu, nekoliko godina unazad! O razmjerima krize svjedoči realni pad BDP-a za više od 8%, 140.000 ljudi manje na popisu onih koji uplaćuju doprinose u zdravstvene i mirovinske fondove te rast stope nezaposlenosti na gotovo 20%. Investicije su pale više od 25%, a osobna potrošnja više od 12%. Pad industrijske proizvodnje iznosi više od 15%, pad prometa u trgovini na malo više od 20%, a građevinarstva više od 30%. 

Rastući deficit u državnom proračunu uvjetovao je rast javnog duga više od 60 mlrd. kuna u posljednje tri godine, što izravno ugrožava kreditni rejting i povećava troškove financiranja duga.

Rast nelikvidnosti u sustavu na gotovo 40 mlrd. kuna nepodmirenih potraživanja, u čemu država i dalje ima veliki udio, predstavlja trenutačno najveće ograničenje gospodarskog oporavka. Apsurdna je visoka likvidnost financijskog sustava u odnosu na golemu nelikvidnost realnog sektora. Tome pridonosi usporavanje kreditne aktivnosti prema poduzećima i stanovništvu, što jasno upućuje na dominaciju poslovnoga i potrošačkog pesimizma.

Koalicija drži da trenutačna vlast nije adekvatno odgovorila na hrvatske ekonomske probleme i izazove aktualne krize! Naprotiv, Vlada se trudila zadržati visoku razinu javne potrošnje i proračunski deficit prevaljujući teret krize na ostale sektore u državi. Umjesto poreznoga rasterećenja i antirecesijskih stimulansa, vlast je posegnula za novim poreznim nametima građanima i posrnulom gospodarstvu. Isto to gospodarstvo država je istisnula s domaćega financijskoga tržišta i izravno i neizravno utjecala na veliko povećanje nelikvidnosti u sustavu. 

Umjesto antirecesijske – vlada je vodila prorecesijsku politiku. Jasno je da postojeća vlast nema dovoljno političke volje i snage, a ni znanja i sposobnosti da krene u nužnu strukturnu reformu i fiskalnu prilagodbu, koje će promijeniti narušenu ravnotežu između javnog i privatnog sektora i biti „vjetar u leđa“ posrnulom hrvatskom gospodarstvu. 

Realna prijetnja u takvim uvjetima je daljnja erozija hrvatskoga gospodarstva, a previsoka cijena već je plaćena desecima tisuća novih nezaposlenih i padom standarda! Apsurdno je da će kakav-takav gospodarski oporavak zbog propusta ove vlade i izostanka strukturnih reformi ponovno probuditi staru neravnotežu, osobito rast uvoza, deficit u platnoj bilanci i posljedično daljnji rast vanjskoga duga. 

Naša politička pozicija

Koalicija polazi od ključnoga cilja da svakom hrvatskom građaninu i obitelji treba osigurati ekonomsku i socijalnu sigurnost! Da bi to bilo moguće, nužno je potaknuti gospodarski oporavak i rast koji će omogućiti „povrat“ izgubljenih poslova, otvaranje novih radnih mjesta, rast primanja te poboljšanje kvalitete života.

Naša je vizija konkurentno, društveno i ekološki odgovorno, na znanju utemeljeno i izvozno usmjereno tržišno gospodarstvo koje osigurava rast dodane vrijednosti, nova i dobro plaćena radna mjesta te bolje i pravednije društvo u kojemu se štite načela socijalne kohezije, solidarnosti, ravnopravnosti i napretka za sve građane!  

Tu viziju neće biti moguće ostvariti bez puno povoljnijih uvjeta za nove investicije, domaće i inozemne, osobito u obnovu hrvatske industrijske proizvodnje, orijentirane prema izvozu i supstituciji neprirodno visokog uvoza. U uvjetima vrlo suženog prostora za daljnji ekspanzivni rast domaće potražnje, priliku za gospodarski oporavak i rast treba tražiti u povećanju produktivnosti, jačanju konkurentnosti te rastu izvozne usmjerenosti hrvatskoga gospodarstva.

Takvu viziju ostvarit ćemo kombinacijom mjera ekonomske, strukturne (reformske) te razvojne i socijalne politike. Sve su te mjere obuhvaćene u trima strateškim područjima politika:

• gospodarski rast i novo zapošljavanje
• učinkovita država
• bolje i pravednije društvo. 

Kriza zahtijeva usklađivanje kratkoročnih i srednjoročnih, odnosno dugoročnih mjera i instrumenata spomenutih politika kako bi se kontinuirano rješavali ključni problemi hrvatskoga gospodarstva i društva.

Koalicija drži da je potrebno što prije pokrenuti strukturnu reformu i fiskalnu prilagodbu koje će pomaknuti težište s javnog sektora prema gospodarstvu, a to znači povećati učinkovitost javnog sektora i ojačati konkurentnost hrvatskoga gospodarstva! 

Cijeli sustav se mora okrenuti od (pre)raspodjele prema proizvodnji, od uvoza prema izvozu, od kulta nerada prema dostojanstvu rada i radnika, od ovisnosti o socijali prema ekonomskoj neovisnosti građana. 

Gospodarski rast i novo zapošljavanje

Gospodarski oporavak i ponovno zapošljavanje ljudi koji su zbog krize izgubili radno mjesto prioritet je ekonomske politike. Cilj nam je do kraja mandata postupno povećavati stopu gospodarskoga rasta kako bi se do 2015. godine kretala na razini od oko 5%. U istom razdoblju znatno ćemo smanjiti stopu nezaposlenosti, odnosno povećati stopu zaposlenosti.

U srednjem i dugom roku stabilizirat ćemo gospodarski rast, povećati konkurentnost gospodarstva te otvoriti prostor za kreiranje novih industrijskih proizvoda i usluga s većom dodanom vrijednosti, a u skladu s tim i novih, visokovrijednih radnih mjesta. Krajnji učinak mjerit će se upravo povećanjem proizvodnje i BDP-a, izvoza i zaposlenosti. 

Opredjeljenje koalicije je potaknuti obnovu hrvatske industrije svim raspoloživim mjerama. Poseban cilj je povećati udjel industrijske proizvodnje u BDP-u i barem 50% industrijske proizvodnje usmjeriti prema izvozu. U tom smislu iskoristit ćemo priliku koja se otvara integriranjem Hrvatske u EU i jedinstveno europsko tržište.

Izravni doprinos gospodarskom oporavku bit će oporavak investicija i osobne potrošnje, a na taj način i vraćanje poslovnoga i potrošačkoga optimizma! Zato ćemo u sustav ugraditi mehanizme koji su poticajni i stimulativni, koji „penaliziraju“ pasivnost i imobilizaciju, odnosno „nagrađuju“ aktivnost i mobilizaciju proizvodnih faktora, inicijativu i nove projekte.

Srž našeg ekonomskog modela može se ukratko izraziti s nekoliko ključnih riječi koje počinju na „I“:  investicije – industrija – izvoz – inovacije – integracije! 

Najvažnije, ali ne i jedine mjere i aktivnosti za postizanje navedenih ciljeva su:  

I.1. Gospodarski oporavak i razvoj poduzetništva

U kratkom roku gospodarska politika će se usmjeriti prema stvaranju povoljnijih uvjeta za rast investicija i povećanje konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva. U tu svrhu:

• smanjit ćemo nelikvidnost u sustavu doprinosom države i financijskih institucija te pokrenuti ustrajnu borbu protiv „(ne)kulture neplaćanja“: nelikvidnost i neplaćanje su ključno kratkoročno ograničenje za odvijanje poslovnih procesa te iskorištavanje potencijala za nove investicije i rast potrošnje. Sustavno ćemo podržati sve tvrtke u teškoćama koje imaju realnu mogućnost za oporavak. 
• držimo da javni sektor treba odgovorno, odnosno pravodobno podmirivati obveze prema partnerima. Ondje gdje se država javlja kao vjerovnik, ona mora preuzeti odgovornost „ključnog vjerovnika“ i uključiti se u rješavanje problema, čak i ulaskom u vlasničku strukturu poduzeća-dužnika u tržišno opravdanim slučajevima.
• mjere u ovome području obuhvatit će zakonsko usklađivanje rokova plaćanja s regulativom EU, hitnu primjenu rješenja iz novoga Ovršnoga zakona te jačanje mehanizama za provedbu multilateralnih kompenzacija 
• u nesolventnim tvrtkama, u kojima obveze već dulje nadmašuju vrijednost imovine, pokrenut će se stečaj po skraćenom postupku, a vlasnicima onemogućiti osnivanje novih tvrtki dok ne riješe status i dubioze postojećih. Pri tome, primarno će se zaštititi prava radnika. Nećemo dopustiti da se imovina i druge vrijednosti prenose na nova poduzeća, a da obveze prema radnicima i drugim vjerovnicima, koje se nikad neće podmiriti, ostaju na poduzećima istog vlasnika koja su pred stečajem.
• povećat ćemo potencijal za nove investicije, jednako za domaće i inozemne, te posebno povećati stupanj samofinanciranja tvrtki da bi se izbjegli visoki financijski troškovi, i to poreznim rasterećenjem gospodarstva, poreznim olakšicama i izravnim poticajima 

Smanjenje doprinosa na plaće, olakšice za reinvestiranu dobit te izravni poticaji novom zapošljavanju privremenim oslobađanjem plaćanja doprinosa za svako novo radno mjesto, ključne su poluge te politike. 

• porezno i na druge načine rasteretit ćemo i smanjiti troškove gospodarstva, posebno smanjivanjem cijene proizvodnih inputa (već istaknuto smanjenje doprinosa na plaće, smanjenje parafiskalnih nameta, poticajne cijene energenata za industriju, kao i cijena specifičnih sirovina i materijala, smanjenje administrativnih troškova, koncesijskih naknada i slično), tj. povećati troškovnu konkurentnost gospodarstva
• jačat ćemo mjere financijske politike kako bi se smanjile kamate na kredite poduzetničkom sektoru. Utjecat ćemo na transparentno formiranje kamatnih stopa na domaćem financijskom tržištu i izbjegavanje špekulacija i stvaranja ekstraprofita banaka na račun građana i poduzetničkoga sektora. U tom smislu posebnu ulogu imat će jačanje HBOR-a, ali i korištenje povoljnih inozemnih izvora financiranja, poput strukturnih fondova EU-a i jeftinijih kredita Svjetske banke, EIB-a ili EBRD-a.
• jačat ćemo položaj i ulogu maloga i srednjega poduzetništva te obrtništva: mali poduzetnici i obrtnici uvelike ovise o velikima i moćnima pa se i problemi „velikih“ vrlo često prelamaju preko leđa „malih“, od plasmana, preko financiranja, do naplate potraživanja i sl. Upravo ranjivost „malih“, ali i činjenica da predstavljaju veliki udio u hrvatskom gospodarstvu i da su posljednjih godina apsorbirali više od 80% novoga zapošljavanja, zahtijeva posebnu brigu i potporu države. Zato ćemo ponuditi nove mjere potpore sektoru maloga i srednjega poduzetništva, osobito jačanjem jamstvenih fondova za kreditiranje maloga i srednjega poduzetništva na državnoj i lokalnoj razini, subvencijama troškova financiranja, ali i poreznim poticajima samofinanciranju i povećanoj kapitalizaciji (niska razina kapitalizacije, u prosjeku 25% „malih“ u odnosu na 55% „velikih“, utječe na manjak povjerenja financijskih institucija, ali i poslovnih partnera). Osnažit ćemo programe horizontalnih potpora poduzetništvu i povoljno davati poduzetnicima na korištenje nekorištenu državnu imovinu za pokretanje izglednih razvojnih i inovacijskih projekata, posebno u tehnološkim parkovima i inovacijskim centrima. Mjerama porezne, obiteljske, obrazovne i socijalne politike stvarat ćemo okruženje poticajno osobito obrtnicama i poduzetnicama, a uz pomoć Fonda za ekonomsko i socijalno osnaživanje žena izdvajati više sredstava za žene poduzetnice. Poduprijet ćemo razvoj uspostavljenih industrijskih klastera te poticati nastanak i razvoj novih. Jednostavnijim poreznim rješenjima (paušal) i prilagodbom osnovica za prelazak u sustav PDV-a stimulirat će se razvoj obrtništva. Polazimo od toga da će sinergijski učinak svih mjera naše nove gospodarske i razvojne politike najprije i najviše osjetiti i iskoristiti mali i srednji poduzetnici, koji su i najpropulzivniji, ali danas i najugroženiji sudionici i stvaraoci gospodarskoga rasta.

Koalicija polazi od teze da je za provedbu te platforme nužna snažnija koordinacija fiskalne i monetarne politike, kako u dovoljnoj likvidnosti u sustavu i prihvatljivim, nižim kamatnim stopama, tako i u ukupnoj monetarnoj stabilnosti, s naglaskom na stabilnosti tečaja kune u uvjetima izraženoga valutnog rizika. 

I.2. Aktivne mjere zapošljavanja

Hrvatska treba aktivne mjere zapošljavanja. Te mjere uključuju izravne potpore i subvencije za novo zapošljavanje, a glavna interventna mjera bit će privremeno oslobađanje plaćanja doprinosa za svakog novozaposlenog. 

Aktivirat ćemo posebne programe za zapošljavanje mladih i visokoobrazovanih ljudi te radnoaktivnih koji se zbog srednje životne dobi teško „vraćaju“ na tržište rada. Posebno ćemo poticati zapošljavanje žena, s naglaskom na tzv. teže zaposlivim skupinama, i  izraditi strategiju zapošljavanja žena.

Aktivne mjere uključivat će i potpore za izobrazbu, samozapošljavanje, mjere za otvaranje radnih mjesta za osobe s invaliditetom te fleksibilniji pristup tržištu rada „mladih“ umirovljenika.

I.3. Industrijska politika

U vremenu nezapamćene erozije i propadanja hrvatske industrije i gubitka desetaka tisuća radnih mjesta, koalicija ističe da se opredijelila za trenutačno zaustavljanje takvih trendova borbom za svako postojeće radno mjesto, kao i za otvaranje perspektive rasta hrvatske industrije i novoga zapošljavanja u neposrednoj budućnosti. 

Hrvatska treba novu industrijsku politiku. Koalicija polazi od pretpostavke da postoji znatan tržišni potencijal za rast industrijske proizvodnje, kako na strani domaće potražnje (danas više od 50% industrijskih proizvoda uvozimo), tako i na strani inozemne potražnje (danas samo 30-ak posto vlastite industrijske proizvodnje izvozimo). Stoga će mjere gospodarske politike (fiskalne, monetarne, regionalne, infrastrukturne) sadržane u Programu posebno preferirati proizvodne i izvozno usmjerene poduzetničke projekte te projekte koji pridonose nadomještanju velike količine uvozne robe. Potpora hrvatskoj industriji neće se kao dosad temeljiti samo na neučinkovitim i nedovoljno konkurentnim sektorima, nego će se okrenuti prema industrijama koje imaju priliku biti lideri na regionalnim tržištima, kao i jedan od glavnih nositelja gospodarskog rasta i zapošljavanja u neposrednoj budućnosti. Koalicijska vlada će zato potaknuti izradu sektorskih strategija, kao i oblikovanje snažnijeg sustava horizontalnih mjera industrijske politike (potpore za istraživanje i razvoj, za implementaciju novih tehnologija, za zapošljavanje, za zaštitu okoliša, za stručno usavršavanje i sl.). 

Osim sređivanja stanja u brodogradnji i željeznicama te rasterećenja državnoga proračuna, Hrvatska mora imati jasnu politiku prema razvoju suvremenih industrijskih sektora (npr. biotehnologije, posebno farmaceutike te nanotehnologije), ali i prema budućnosti tradicionalnih industrija koje su okosnica razvoja toga važnoga sektora, poput prehrambene industrije, metalne industrije, petrokemije i prerade nafte, tekstilne industrije, drvne industrije, proizvodnje električne opreme, strojeva i uređaja ili kemijske industrije. 

Posebnu pozornost posvetit ćemo traženju rješenja za opstanak i očuvanje zaposlenosti u industrijama koje su u silaznom trendu i koje je najviše pogodila aktualna kriza: tekstilnoj, kožarskoj, obućarskoj i sl. 

Nova industrijska politika posebno će voditi računa o regionalnim potencijalima i specifičnim uvjetima za razvoj pojedinih industrijskih grana, ali i drugih ključnih sektora na kojima počiva razvoj hrvatskih regija. Naš cilj je kombinacijom mjera industrijske i regionalne politike, podržane operativnim programima jačanja regionalne konkurentnosti i infrastrukture koji će se financirati iz fondova Unije, sjeverozapadnu Hrvatsku učiniti najsnažnijom industrijskom regijom, u panonskoj Hrvatskoj ostvariti sinergiju moderne i učinkovite poljoprivredne proizvodnje i na njoj temeljene prehrambene industrije, a u jadranskoj Hrvatskoj podignuti razinu kapaciteta i kvalitete glavnog, turističkoga branda, te učiniti regiju nezaobilaznim odredištem još više turista iz cijeloga svijeta.

Industrijska politika obuhvatit će i druge spomenute mjere usmjerene prema stvaranju što povoljnijega poslovnoga okruženja, smanjenju birokratskih zapreka razvoju poduzetništva, prema novim instrumentima potpore financiranju sektora maloga i srednjega poduzetništva te prema fiskalnim poticajima za veće ulaganje privatnog sektora u razvoj. 

I.4. Unapređenje poslovnoga okruženja, razvoj institucija i poticanje novih investicija

Posebni ciljevi tih mjera su razvoj „prijateljskoga“ okruženja za razvoj poduzetništva, povećanje učinkovitosti državne administracije - osobito pravosudnog sustava, razvoj institucija za promociju i potporu razvoja poduzetništva te obrazovnih i znanstveno-istraživačkih institucija u funkciji jačanja konkurentnosti hrvatskih poduzeća. Prioritet će biti radikalno uklanjanje barijera za nova ulaganja.

Mi vidimo veliki prostor za nova ulaganja u četiri područja: 

turizam – gradnja hotelskih kapaciteta kao, na primjer, na lokacijama Brijuni Rivijera, Duilovo, Kupari, Pelješac, Sveti Juraj na Lastovu ili Prevlaka, razvoj nautičkoga turizma te pokretanje projekta hrvatska Provansa (integrirana turistička ponuda prostora Dalmatinske zagore od Zadra do Konavala, uz revitalizaciju arhitektonskoga, klimatskog, kulturološkog, gastronomskog, poljoprivrednoga i drugog naslijeđa te regije i poticanje regionalnoga i ruralnog razvoja i prekogranične suradnje) 

energetika – gradnja novih elektrana, kao, na primjer, četiri HE na Savi, dvije HE na Dravi, HE Senj, HE Kosinj, HE Ombla, HE Trebišnjica, TE Plomin 3, novi blokovi plinskih TE Zagreb i TE Sisak, nova plinska TE u Slavoniji i Dalmaciji te ulaganja u prijenos i distribuciju električne energije. Poticat ćemo ulaganja u postrojenja iz obnovljivih izvora energije (vjetroelektrane, solarne elektrane, male HE i elektrane na biomasu). Ulagat će se u gradnju plinovoda i skladišta plina, istraživanje i eksploataciju nafte i plina, osuvremenjivanje rafinerija u Rijeci i Sisku te LNG terminal Omišalj i naftovode Družba Adria i dio Južnoga toka

infrastruktura – rekonstrukcija i gradnja ravničarske željezničke pruge (Krk)-Rijeka-Zagreb, novi kapaciteti Luke Rijeka, modernizacija željezničkih koridora X i Vb

navodnjavanje i okoliš – projekti navodnjavanja poljoprivrednih površina, uz promjenu strukture poljoprivredne proizvodnje, te projekti gospodarenja otpadom, sanacije, prikupljanja i pretvaranja u energiju, zaštita od voda i vodoopskrba, odvodnja i pročišćavanje voda. 

Samo ta četiri razvojna investicijska stupa u prosjeku podižu BDP od 2 do 4% na godišnjoj razini, uz odgovarajuće novo zapošljavanje. Financiranje projekata osigurat će se iz više izvora – sredstava zainteresiranih domaćih i inozemnih privatnih ulagača, fondova EU-a i vlastitoga sufinanciranja, kredita međunarodnih financijskih organizacija (izravno ili preko HBOR-a), javno-privatnoga partnerstva, kapitala investicijskih fondova, reguliranoga ulaganja mirovinskih fondova, ulaganja građana u vrijednosne papire i drugih. S obzirom na rok pripreme od jedne do dvije godine i rok realizacije od dvije do četiri godine, potrebno je uključivanje državnih tijela u definiranje ciljeva, rokova i nositelja potrebnih investicijskih aktivnosti. 

Na području poticanja ulaganja uspostavit ćemo vertikalu odlučivanja s državne razine za projekte u vrijednosti više od 20 milijuna eura, javno-privatno partnerstvo i koncesije poticat ćemo kao obavezan ravnopravan model u kapitalnim investicijama, od obrazovanja do energetike. Uspostavit ćemo i tržište stanova za najam na razini od 7000 do 10.000 stanova, koristeći postojeći zastoj na tržištu nekretnina i model javno-privatnoga partnerstva.

Radi privlačenja ulagača iz inozemstva aktivno ćemo nastupati na investicijskom tržištu, a ne čekati da nam investitori dođu sami, i maksimalno koristiti gospodarsku diplomaciju, tj. konačno aktivirati njezino djelovanje.

I.5. Tehnološki razvoj i jačanje konkurentnosti 

Dominantno niska tehnološka razina domaće proizvodnje donosi znatno nižu razinu dodane vrijednosti. U strukturi hrvatske industrijske proizvodnje dominiraju proizvodi niske i niže srednje tehnološke razine, a njihov udjel posljednjih godina raste, što jasno pokazuje da hrvatska industrija gubi konkurentsku poziciju i sposobnost proizvodnje izvoznih proizvoda s višom dodanom vrijednošću. Samo nešto više od 1/3 hrvatske industrijske proizvodnje plasira se na međunarodno tržište, dok je taj postotak u nama konkurentnim zemaljama srednje i istočne Europe više od 50%. 

Izravna posljedica su ispodprosječne i niske plaće radnika zaposlenih u industriji, ali i nizak investicijski i razvojni potencijal industrijskih poduzeća, zbog čega su dugoročno osuđeni na zaostajanje ili u najmanju ruku stagnaciju u odnosu na konkurenciju. S druge strane, postoji problem potražnje za složenijim proizvodima, koja se zadovoljava većinom iz uvoza, te u velikoj mjeri generira deficit na tekućem računu bilance plaćanja. 

Danas većina industrijskih grana ostvaruje nisku dodanu vrijednost. Tako čak 17 grana ostvaruje brutododanu vrijednost po zaposlenom na mjesečnoj razini manje od 12.000 kn, gotovo pola od tog broja manje od 7000 kn, tri grane ostvaruju manje od 15.000 kn, a samo tri grane više od tog iznosa, među kojima se izdvaja farmaceutska industrija sa 30-ak tisuća kuna. Razina problema još je očitija kad se zna da taj iznos uključuju plaće radnika uvećane za poreze i doprinose, amortizaciju te eventualnu dobit i porez na dobit, za što doista ostaje malo prostora u većini industrijskih grana. 

Zato je hrvatskome gospodarstvu, osobito industrijskom sektoru, nužna intenzivna tehnološka obnova kako bi se u srednjem i dugom roku povećala produktivnost i konkurentnost na domaćem, ali i na međunarodnom tržištu, osigurao rast izvoza te povećala dodana vrijednost po jedinici proizvoda. To će se postići: 

• sustavnim pristupom poticanju istraživanja i razvoja, kreativnosti te inovacijskih aktivnosti, odnosno razvoju novih proizvoda i usluga srednje i visoke tehnološke razine, koji su temelj za ostvarivanje veće dodane vrijednosti 
• uspostavom i jačanjem institucionalne i financijske infrastrukture, odnosno veza između istraživačkoga i poduzetničkoga sektora. Ta mjera mora uključiti višu razinu izravnoga ulaganja iz proračuna u istraživačko-razvojne aktivnosti tvrtke, bolju usmjerenost sredstava namijenjenih akademskoj zajednici na temelju kriterija izvrsnosti i aplikativnosti rezultata te odgovarajuće porezne olakšice i poticaje investicijama u istraživanje i razvoj iz vlastitih sredstava tvrtki.
• integriranjem u istraživačke procese u Europskoj uniji
• poticanjem osnivanja na znanju utemeljenih start-up i spin-off poduzeća, povećanjem udjela visokoobrazovanog stanovništva te razvojem cjeloživotnoga obrazovanja.

U sklopu reforme i reorganizacije državne uprave uspostavit ćemo posebnu instituciju, svojevrsni navigator razvoja, koja će biti središnje nacionalno savjetodavno tijelo za stvaranje i preispitivanje razvojne i tehnološke politike i sinkronizaciju djelovanja svih institucija u području poduzetništva i primijenjene znanosti, tehnologije i inovacija.

II. Učinkovita država 

Veliko „pospremanje“ države na putu prema boljoj učinkovitosti javnoga sektora, stabilnim javnim financijama te pravednom i za gospodarstvo stimulativnom poreznom sustavu, važan je preduvjet gospodarskoga oporavka. Glavni ciljevi u tom području su:

• smanjiti udjel javne potrošnje i ukupnoga poreznoga opterećenja u BDP-u do razine koja osigurava očuvanje potrebne razine i kvalitete javnih usluga (uz pretpostavljenu veću učinkovitost javnoga sektora) te istodobno pridonosi većoj konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva
• reformirati, racionalizirati i učiniti učinkovitijim sustav javne uprave
• provesti strukturne reforme koje će dugoročno osigurati održivost mirovinskoga i zdravstvenog sustava te povećati usmjerenost socijalnoga sustava prema najugroženijim skupinama stanovništva
• konsolidirati javne financije, povećati fiskalnu odgovornost i transparentnost trošenja javnog novca
• restrukturirati javnu potrošnju prema produktivnoj namjeni i u skladu s programskim pristupom, a kapitalna ulaganja prioritetno usmjeriti prema projektima u energetici, transportu i logistici, dajući prednost modelima javno-privatnog partnerstva i (su)financiranja iz fondova EU-a
• korigirati porezni sustav u skladu s planiranim mjerama proaktivne gospodarske politike (prema stimulativnijem poreznom sustavu) te korekcije koje će osigurati veću pravednost u oporezivanju. 

II.1. Fiskalna konsolidacija

Razradit ćemo plan cjelovite fiskalne konsolidacije u kratkom i srednjem roku s ciljem: 

• smanjenja deficita konsolidirane države na manje od 3% BDP-a i primarnoga deficita na nulu 
• smanjenja udjela proračunskih rashoda u BDP-u za oko 4,5 postotnih poena do kraja     mandata  
• zaustavljanja rasta i preokretanja trenda udjela javnoga duga, uvećanog za državna jamstva, u BDP-u na razinama manje od 60%.

Konsolidacija se mora temeljiti, u kratkom roku, na realnom smanjenju javne potrošnje, odnosno rashodne strane proračuna. Pri tome će „zadnja linija obrane“ biti mirovine, plaće i socijalna davanja za najugroženije skupine. U srednjem roku, proračunski rashodi moraju rasti sporije od BDP-a kako bi se smanjio udjel javne potrošnje u BDP-u.

Osim eventualnih ušteda na rashodnoj strani proračuna, nužne su promjene u strukturi javne potrošnje, s pomakom od neproduktivne prema produktivnoj potrošnji. Na taj način povećat će se učinkovitost javnih izdataka te posebno njihov utjecaj na oporavak gospodarstva.

U uvjetima znatno smanjene ukupne potrošnje (posebno investicijske i osobne), uštede u proračunu ne mogu biti same sebi svrha. Te uštede kao i promjena strukture javne potrošnje znače stvaranje prostora u proračunu za oblikovanje i financiranje paketa proaktivnih mjera ekonomske politike, sadržanih u Programu, što treba osigurati brži gospodarski oporavak, rast i novo zapošljavanje. Potpuni izostanak proaktivnih, antirecesijskih mjera u krizi rezultirao je činjenicom da Hrvatska i u 2011. stagnira, odnosno da je i dalje pri dnu liste europskih zemalja po stopi gospodarskoga rasta. I dok su sve zemlje EU-a iz državnih proračuna usmjeravale u prosjeku 1,5% BDP-a na godinu prema potporama gospodarstvu, hrvatski proračunski deficit svodio se na “krpanje rupa” i financiranje enormno visokih tekućih izdataka za kamate na stara i nova zaduženja. S druge strane, visoki deficit i brzo rastući javni dug ozbiljno su ugrozili ugled Hrvatske i povećali troškove financiranja duga. Stoga samo provedba proaktivnog državnog utjecaja u gospodarstvu jamči stabilizaciju prihodne strane proračuna i fiskalnu konsolidaciju u srednjem roku. 

Optimalno dimenzioniranje javne potrošnje i fiskalna stabilizacija u dugom roku zahtijeva temeljitu reformu javne uprave te strukturne reforme u socijalnom, mirovinskom i zdravstvenom sektoru. 

II.2. Reforma javne uprave

• Cilj reforme javne uprave je postići bolju učinkovitost i kvalitetu pružanja usluga javne uprave. To pretpostavlja reorganizaciju i racionalizaciju postojećeg sustava (smanjenje broja ureda, zavoda i agencija, reinženjering procesa, redefiniranje standarda usluga, informatizacija) te podizanje razine kvalitete i učinkovitosti upravljanja ljudskim resursima u javnoj upravi (integralno upravljanje ljudskim resursima, obrazovanje, stimulativno nagrađivanje). Reorganizacija sustava javne uprave treba rezultirati postupnim smanjenjem ukupnih troškova.  

II.3.  Strukturne reforme u zdravstvenom, mirovinskom i socijalnom sektoru

Strukturne reforme u zdravstvenom, mirovinskom i socijalnom sektoru uvjet su za dugoročnu stabilizaciju javnih financija. Smjerovi u kojem se trebaju provesti reforme su sljedeći: 

• reforma sustava socijalne pomoći i naknada s ciljem bolje pomoći najugroženijim skupinama stanovništva te uklanjanja mogućeg preklapanja i multipliciranja socijalnih programa i transfera na različitim razinama, od lokalne do državne  
• implementacija mjera za stabilizaciju mirovinskoga sustava i definiranje strategije za dugoročnu održivost mirovinskoga sustava u odnosu na demografske i gospodarske trendove te stanje i razvoj javnih financija prema načelu "sigurna starost za sve".
• reforma zdravstvenoga sustava u smjeru povećanja stvarne dostupnosti zdravstvenih usluga, povećanja učinkovitosti u pružanju zdravstvenih usluga te uz poštovanje načela "zdravlje za sve". 

II.4. Pravedniji, učinkovitiji i stimulativniji porezni sustav

Ciljevi korekcija poreznog sustava:

• osigurati za poduzetništvo stimulativniji porezni sustav koji penalizira pasivnost i imobilizaciju proizvodnih faktora, a nagrađuje aktivnost i mobilizaciju proizvodnog potencijala, odnosno sustav koji porezni teret pomiče od proizvodnih inputa prema outputima i izravno pridonosi povećanju (cjenovne) konkurentnosti gospodarstva! To uključuje porezno rasterećenje brutocijene rada, smanjenje parafiskalnih nameta te porezno stimuliranje reinvestiranja dobiti. S druge strane, nužno je porezno penalizirati izvlačenje i imobiliziranje dobiti iz tvrtki te posebno izvlačenje dobiti iz zemlje, od čega hrvatsko gospodarstvo nema nikakve koristi.
• osigurati uravnotežen i pravedan porezni sustav koji približno jednako tretira dohotke i dobitke "od rada", koji su danas u slučaju najvećih dohodaka oporezivani više od 55%, i "od kapitala" gdje, osim poreza na dobit od 20%, nema nikakvog oporezivanja ostalih dohodaka i dobitaka od kapitala. Smatramo neprihvatljivim, na primjer, stanje u kojem zbog nepostojanja poreza na dividendu inozemni vlasnici hrvatskih poduzeća pri isplati dividendi porez na te dividende uplaćuju jedino i isključivo u proračun svoje zemlje.

Pravedan je onaj porezni sustav koji uzima u obzir stvarnu ekonomsku snagu poreznog obveznika. Držimo da posebno u krizi oni koji imaju više trebaju snositi veći teret u borbi s krizom. Pri tome posebno ističemo našu namjeru da se veće oporezivanje dohodaka od kapitala i ekstraimovine neće odnositi na uvođenje ili povećanje poreza na stambene nekretnine. 

• smanjiti prostor za špekulativno ponašanje i izbjegavanje plaćanja poreznih obveza. U tu svrhu pokrenut ćemo projekt informatizacije poreznog sustava, s posebnim naglaskom na kontroli najosjetljivijih segmenata sive ekonomije i s njom povezane porezne evazije.

Pri tome je nužno osigurati visok stupanj fiskalne neutralnosti planiranih korekcija u poreznom sustavu da se ne bi povećalo ukupno porezno opterećenje! 

Temeljno načelo u vezi s korekcijama u poreznom sustavu mora biti to da sva sredstva uprihođena novim poreznim oblicima treba usmjeriti prema aktivnim mjerama ekonomske politike, odnosno prema kompenzaciji manje ostvarenih prihoda temeljem planiranoga poreznoga rasterećenja i drugih poreznih poticaja gospodarskom rastu i zapošljavanju! 

II.5. Učinkovito upravljanje državnom imovinom

Temeljni cilj je učinkovito upravljati svim oblicima državne imovine prema načelu "dobroga gospodara", među ostalim i kao doprinos bržoj fiskalnoj konsolidaciji i dugoročnoj stabilnosti javnih financija i pružanja javnih usluga. To znači i restrukturirati poslovanje javnih poduzeća s ciljem povećanja njihove učinkovitosti u pružanju javnih usluga te osiguranja netodoprinosa državnom proračunu. Strateški važne tvrtke koje pružaju javnu uslugu, a osobito u elektroprivredi, energetici, prometu, gospodarenju vodama, gospodarenju šumama i željezničkoj infrastrukturi, ostat će u vlasništvu Republike Hrvatske. U konačnici je nužno optimizirati vlasnički portfelj države te aktivirati nekretnine u državnom vlasništvu i staviti ih u funkciju gospodarskoga razvoja.  

II.6. Restrukturiranje javne potrošnje

Temeljni cilj je restrukturiranje javne potrošnje prema produktivnoj namjeni koja donosi očekivane izravne i neizravne učinke u kraćem vremenskom roku. To znači i promjenu u prioritetima infrastrukturne politike, i to prema projektima u energetici, tzv. zelenim tehnologijama, transportu i logistici! Novi koncept preferira implementaciju načela programskog pristupa, veće oslanjanje na model javno-privatnoga partnerstva te sufinanciranje programa i projekata iz sredstava fondova EU-a gdje god je to moguće. 

U okviru restrukturiranja javne potrošnje važno mjesto imaju i predložene mjere proaktivne gospodarske politike o kojima je prethodno bilo riječi.

Jasno definiranje i planiranje prioritetnih državnih ulaganja je put prema minimiziranju utjecaja političkoga populizma i klijentelizma na raspodjelu proračunskih sredstava, što će u konačnici voditi većoj učinkovitosti javnog sektora.

III. Bolje i pravednije društvo

Solidarnost i pravednost u svijetu rada, poticanje poduzetništva i odgovornost vlasništva, jednake mogućnosti za školovanje i obrazovanje, pomoć u ostvarivanju stambene sigurnosti obitelji i pojedinca, zaštita zdravlja za sve kao briga države, bezbrižna mladost i dostojanstvena i sigurna starost, briga društva za slabije i nezaštićene, poštovanje drugih i drukčijih kao bogatstva društva, uvažavanje razlika i poticanje demokratske rasprave o društvenim vrijednostima, to je program koalicije za modernu Hrvatsku, za bolje i pravednije društvo. 

Koalicija ističe kako je loša gospodarska politika, pojačana negativnim učincima krize, ozbiljno dovela u pitanje ispunjenje navedenih ciljeva i temeljnih načela pravednosti, socijalne sigurnosti i prosperiteta svih hrvatskih građana. U recentnim uvjetima nameće se ozbiljno pitanje okvira koji će osigurati da se budućom (makro)ekonomskom politikom djeluje na način da se povećaju ekonomski učinci, među ostalim i poreznim rasterećenjem i restrikcijama u javnom sektoru, a da se istodobno zaštite spomenuta načela. Naša je zadaća svesti na najmanju moguću mjeru svojevrsnu konfliktnost ciljeva te istovremeno osigurati održivost i provedivost cjelovitog programa na putu prema boljem i pravednijem društvu.

U fokusu politika koje vode prema boljem i pravednijem društvu su:

• zaštita prava radnika, a na prvom mjestu pravo na posao
• sigurna i dostojanstvena starost za sve
• sveobuhvatno, solidarno i svima dostupno zdravstvo
• jednake mogućnosti i pristup obrazovanju.

Posebna zadaća je vratiti dostojanstvo radu i radnicima. Nema nove ravnoteže bez napuštanja nerealnih očekivanja o bogaćenju „bez rada“ i „preko noći“. Da bi prevladali postojeće stanje, rad mora biti pravedno vrednovan i nagrađen. 

Najveća povreda radničkih prava je nezaposlenost. Radno mjesto, poštena plaća za pošten rad i ekonomska neovisnost radnika, najsnažnije su oružje u slamanju barijera koje danas u našem društvu dijele građane na povlaštene i nepovlaštene, bogate i siromašne, tajkune i najamnike, one koji vladaju i ovisne poklonike! 

IV. Smanjenje regionalnih razvojnih razlika i nova faza decentralizacije 

IV.1. Regionalni razvoj 

Regionalna politika usmjerena prema smanjenju velikih regionalnih razvojnih razlika u Hrvatskoj ima posebno značenje, i to sa stajališta svih ključnih područja ovog programa, zbog čega je i postavljena, uz nastavak procesa decentralizacije te pripremu za kvalitetnu apsorpciju fondova Unije kao jedan od temeljenih horizontalnih razvojnih ciljeva. 

IV.2. Decentralizacija

Koalicija se zauzima za novu fazu funkcionalne i fiskalne decentralizacije. Cilj je do kraja mandata znatno povećati udjel lokalne i regionalne samouprave u ukupnim prihodima javnog sektora. 

Koalicija drži da reformu postojećeg sustava lokalne i regionalne samouprave treba usmjeriti prema redefiniranju nadležnosti različitih razina lokalne i regionalne samouprave u skladu s ekonomskom i administrativnom snagom, odnosno fiskalnim kapacitetom! 

Stajalište je koalicije da su brojne jedinice lokalne samouprave, osim što su imale negativan učinak na rast ukupnih javnih rashoda, bile neracionalne i rascjepkale planiranje i provođenje zajedničkih razvojnih projekata te pridonijele nižoj učinkovitosti javnog sektora u cjelini, imale i pozitivan učinak – osobito u ravnomjernijoj, “kapilarnoj” distribuciji javnih ulaganja te podizanju kvalitete javnih usluga i komunalne opremljenosti u područjima koja u drugim okolnostima ne  bi dobila priliku za takav razvojni iskorak. 

Koalicija se zauzima za redefiniranje sustava kriterija dodjele tekućih i kapitalnih potpora jedinicama lokalne i regionalne samouprave iz državnog proračuna, uz uvođenje kriterija Europske unije koji će se primjenjivati i za vođenje naših projekata pri dodjeli tekućih i kapitalnih potpora. Držimo da bi jačanje ovoga sustava i orijentacija prema “programskom pristupu” eliminirali prekomjerno upletanje politike i njezino arbitriranje pri donošenju odluka o transferima.

V. Društveni konsenzus o nužnim promjenama

Koalicija teži uspostavi socijalnoga dijaloga i širokog društvenog konsenzusa o gradnji produktivnog i učinkovitog hrvatskoga gospodarstva koje će biti spremno oduprijeti se konkurentskim pritiscima na jedinstvenom europskom tržištu i osigurati postizanje šire, konzistentnije i poželjnije liste društveno-ekonomskih ciljeva nego što je to bilo dosad.