Političko vodstvo

Zoran Milanović

Rođen 30. listopada 1966. u Zagrebu. Oženjen, otac dvojice sinova.

Pohađa Centar za upravu i pravosuđe u Zagrebu nakon kojeg upisuje Pravni fakultet. Godine 1986. proglašen jednim od najboljih studenata generacije, zbog čega je bio oslobođen diplomskog rada. Godine 1990. diplomira pravo i dobiva Rektorovu nagradu. Osam godina kasnije magistrirat će pravo Europske unije na Flamanskom sveučilištu u Bruxellesu.

Zapošljava se kao pripravnik na Trgovačkom sudu u Zagrebu.

Nakon pripravničkog rada na Trgovačkom sudu u Zagrebu, 1993. počinje raditi u Ministarstvu vanjskih poslova, na odjelu međunarodnih pravnih poslova. Godinu dana poslije odlazi u mirovnu misiju OESS-a u ratni Azerbajdžan, u okupirani Nagorno Karabah. Savjetnikom u Hrvatskoj misiji pri EU i NATO-u u Bruxellesu imenovan je 1996.  Tri godine kasnije, nakon povratka u Hrvatsku, postaje koordinator za NATO, a iz Ministarstva vanjskih poslova otišao je 2004. godine s mjesta pomoćnika ministra vanjskih poslova za političku multilateralu.

Politički angažman Zorana Milanovića počinje 1999. godine. Odlučuje ispuniti pristupnicu ušetavši u prostorije zagrebačkog SDP-a. Pet godina kasnije daje otkaz u Ministarstvu vanjskih poslova i postaje član Izvršnog odbora SDP-a za međunarodnu suradnju i suradnju s drugim strankama. Početkom rujna 2006. imenovan je koordinatorom SDP-a u IV. izbornoj jedinici. Na Desetoj izvanrednoj konvenciji SDP-a  2. lipnja 2007. izabran je između četiri kandidata za predsjednika SDP-a. Na tu je funkciju ponovno izabran godinu dana kasnije na Jedanaestoj konvenciji. U lipnju 2007. izabran je za predsjednika Nacionalnog odbora za praćenje pregovora između Republike Hrvatske i Europske unije.

Na parlamentarnim izborima 2007. godine izabran je za zastupnika u Hrvatskom saboru u 1. izbornoj jedinici. Predsjednik je Kluba zastupnika SDP-a.

Aktivno se služi engleskim, francuskim i ruskim, a pasivno njemačkim.

Hobi mu je trčanje i biciklizam.

Radimir Čačić

Rođen 11. svibnja 1949. u Zagrebu. Oženjen.

Osnovnu školu  i VII. gimnaziju završava u Zagrebu, nakon čega upisuje Arhitektonski fakultet koji završava u rekordnom roku 1973.  Završio je i poslijediplomski program J. F. Kennedy School of Government, na Harvard University.

Godine 1973. do 1977. radi u poduzeću Interpublic na poslovima za američko ministarstvo vanjskih poslova. Godine 1978. u Varaždinu osniva tvrtku CONING, kojoj je glavni direktor te zajedno s menadžmentom većinski vlasnik do 2000. godine. Također, postaje jedan od osnivača tvrtke Zagal (danas Croatia Airlines).

Na prvim višestranačkim izborima 1990. izabran je za zastupnika u Hrvatski sabor s liste Koalicije narodnog sporazuma. Za zastupnika je biran i na parlamentarnim izborima 1995. godine. Od 2000. do 2003. bio je na dužnosti ministra za javne radove, obnovu i graditeljstvo. Bio je i član užeg kabineta Vlade. U njegovu mandatu pokrenuta je planska gradnja hrvatskih autocesta i POS (model društveno poticane stanogradnje).

Od 2005. do 2008. bio je župan Varaždinske županije.

Suosnivač je HNS-a i član Predsjedništva od 1990. te potpredsjednik od 1993. godine. U razdoblju od 1994. do 2000. predsjednik je stranke u dva mandata. Za predsjednika HNS-a ponovno je izabran 2008. godine.
U dva je mandata bio predsjednik Udruženja projektnih i konzalting organizacija Hrvatske.

Nositelj je spomenice Domovinskog rata, ima čin brigadira Hrvatske vojske. Odlikovan je Redom kneza Domagoja s ogrlicom.

Aktivno se služi engleskim jezikom.

Hobiji su mu tenis i čitanje.

Ivan Nino Jakovčić

Rođen 15. studenoga 1957. u Poreču. Oženjen, otac troje djece.

Diplomirao je 1980. godine na Fakultetu za vanjsku trgovinu Sveučilišta u Zagrebu.

Od 1981. do 1986. radi u pazinskom poduzeću Pazinka na poslovima izvoza i marketinga. Od 1987. privatni je poduzetnik u Austriji, a od 1989. u Hrvatskoj.  Od 1991. godine predsjednik je Istarskog demokratskog sabora – Dieta Democratica Istriana (IDS-DDI).

Nakon parlamentarnih izbora 2000. godine postaje ministar za europske integracije. Tu funkciju obavljao je godinu i pol dana.

Od lipnja 2001. župan je Istarske županije, a na posljednjim lokalnim izborima 2009. prvi put je izabran i na neposrednim izborima. Na lokalnim izborima 1993., 1997. i 2001. godine izabran je za zastupnika Skupštine Istarske županije, a na parlamentarnim izborima 1992., 1995. i 2000. za zastupnika u Zastupnički dom Hrvatskog sabora.

Ivan Jakovčić obavljao je istaknute dužnosti u Skupštini europskih regija (Assembly of European Regions - AER). Od 2006. pridruženi je član, a od 2008. počasni član Presidium te organizacije.

Nositelj je Velikog zlatnog odličja s Danicom za zasluge za Republiku Austriju koje dodjeljuje predsjednik Republike Austrije te Grande Ufficiale (I. Classe) što ga dodjeljuje predsjednik Republike Italije.

Aktivno se služi talijanskim, njemačkim, francuskim i engleskim jezikom.

Hobi mu je golf, a slovi i za poznatog i priznatog sommeliera.

Silvano Hrelja

Rođen 14. ožujka 1958. u Hreljinu u blizini Rovinja. Oženjen, otac dvoje djece.

Završava srednju elektrotehničku školu i upisuje Višu tehničku školu zbog koje se privremeno seli u Zagreb.

Godine 1978. zapošljava se u Elektromehanici kao elektrotehničar u proizvodnji. Dvije godine kasnije počinje raditi u brodogradilištu Uljanik kao elektrotehničar. Od 1983. u istom brodogradilištu obavlja poslove inženjera sigurnosti na radu.

Početkom 90-ih godina Silvano Hrelja se aktivno uključuje u rad sindikata. Godine 1990. izabran je za sindikalnog povjerenika Sindikata metalaca Hrvatske u Uljaniku. Od 1994. obavlja funkciju regionalnog povjerenika za Istru, a od 1996. regionalni je povjerenik za cijeli SSSH. Danas je na funkciji potpredsjednika Sindikata metalaca Hrvatske i njegov regionalni povjerenik za Istru.

Političku karijeru počinje 2003., kad je na parlamentarnim izborima izabran za saborskog zastupnika s liste Hrvatske stranke umirovljenika. Na izborima 2007. ponovno je izabran za zastupnika u Hrvatski sabor.

Iste godine izabran je za potpredsjednika stranke te predsjednika Županijske organizacije HSU-a Istarske županije. Na skupštini HSU-a 2008. postaje predsjednik stranke.

Status hrvatskog branitelja stekao je sudjelovanjem u vojno-redarstvenoj akciji Oluja.

Aktivno se služi talijanskim, a pasivno engleskim jezikom.

Hobiji su mu maslinarstvo i skijanje.